Br.
6 |
Da bi smo objasnili zašto je spektakularan uspjeh homolobija u Švedskoj, bio tako neočekivan, moramo ukratko proći bar kroz zadinjih 150 godina istorije Švedske. Radi ove diskusije, istorija naše zemlje fer.42, od najmanje jednog i po vijeka, biće podjeljena u tri „epohe”. 1. Siromaštvo i moralna
izopačenost (od oko 1800-1883. godine) 2. Pokreti trezvjenosti i kršćanskih
preporoda (od oko 1884-1960. godine) Rezulati koje su postigli Pokret trezvjenosti i kršćanski preporodi bili su ogromni. Čitave porodice su se izbavile iz mizerije. Entuzijazam se zarazno širio i svugdje ste mogli sresti primjere promijenjenih života „prije i poslije”. Naša zemlja se izdigla iz bijede i moralne izopačenosti. Statistike su snažno govorile. Nastavljam sa citiranjem „Historije Švedske”: „Tokom 1861-1865. godine prosječna potrošnja likera (uključujući odrasle i djecu) bila je 10.7 litara po glavi. Tokom 1901-1910. godine spala je na 7.2 litara po glavi a 1950 na 5.2 litra ... Život aktivnih članova sastojao se i od mnogih sastanaka i okupljanja. Svo njihovo slobodno vrijeme je bilo tako organizirano ... Kao što je i u slučaju kršćanskih preporoda, čitavi gradovi i sela bili su okarakterisani pokretima trezvjenosti. Postojala su i dva faktora koja se ne smiju zanemariti. Na kraju vijeka našom ekonomijom dominirala je poljoprivreda na malim površinama a većina obradivog zemljišta se sve više usitnjavala zbog raspodjele među novim generacijama. Ipak emigracija od oko 1.5 miliona, uglavnom siromašnih Šveđana (jedna trećina ukupne populacije), u Ameriku, je smanjila pritisak. To je učinila i industrijalizacija i činjenica da je Švedska bogata prirodnim resursima (npr. rudama i drvetom), koje su osnažile razvoj ekonomije. 3. Epoha moralnog pada (od oko
1960. godine pa do današnjih dana) Ako to nije flagrantan način homoseksualnog lobija da regrutira mlade u svoje redove, šta je onda? Kako se sve to moglo dogoditi i kakav je bio odgovor kršćanske zajednice? Možda bi razotkrivanje faktora koji utiču na ovu pojavu mogao biti znak upozerenja drugim zemljama. Bezbožne sile tame počele su da vladaju
među kršćanima u kasnim 1960-tim. Tada je naša vlada počela da dotira
novac onim denominacijama koje su se složile da ispune izvjesne uslove. U
početku uslovi su izgledali zanemarljivi. I pored toga mnogi su podigli
svoj glas da Slobodna crkva (na švedskom jeziku: „Frikyrka”)
ne bi trebala da prima bilo kakav novac od (i na taj način da bude vezana)
države, jer to vodi ka zloslutnom razvoju budućnosti. Sada se pokazuje
da su bili u pravu. Danas, oko 21-na različita denominacija bludniči u
milionima dolara koje su primili od švedske vlade. I danas je, za mnoge
crkve koje finansijski jedva preživljavaju, podrška koju primaju od vlade
neophodna. Ali uslovi, koje postavlja vlada, danas uveliko vladaju nad
crkvama. U nedavno objavljenom zakonskom dokumentu čitamo: U ljeto 2002. godine, vođstvo SMF-a je pozvano pred „Ministarstvo kulture” („Department of Culture”) da bi objasnilo svoje stavove. Nakon sastanka i dogovora (8.06.2002.) vođa SMF-a Krister Andersson izjavio je da je veoma zadovoljan rezultatima sastanka (ref.41). Ipak, ni najmanje nije jasno kakav je to dogovor postignut. Ali ono šta je jasno je da SMF – a to se odnosi i na druge denominacije koje zavise od finansijske podrške države – u svojim crkvama ne može da diskriminira homoseksualce koji su inače kvalificirani kao pastori i đakoni. Kao što se i očekivalo, vođa SMF-a, Krister Andersson, je bio među onima kojima se svidjeo zakon zbog kojeg je Ake Green osuđen na zatvorsku kaznu zbog svoje kontroverzne propovijedi o seksualnim grijesima (ref.42). U nedjeljnom pismu, kojim se obratio svojim ljudima, izjavio je da ……tokom svojih 35 godina službe i 50 godina slušanja propovijedi, on se nikada nije susreo sa situacijom gdje je te odeljke Svetog Pisma, koji govore o homoseksualnosti, bilo neophodno poučavati. Andersson podrazumijeva da drugi kršćani imaju isto iskustvo. Pa ne može biti jasnije od ovoga. Onda nije ni čudo što je SMF u 2002. godini odlučila da otvori svoja vrata i pruži dobrodošlicu sveštenicima homoseksualcima među svoje redove! I Krister Andersson nije jedini takav sveštenik. Ista stvar se jako proširila unutar mnogih naših denominacija. Ako shvatite ovu podlu situaciju, bolje cete razumijeti zašto su tzv. kršćani tako grubo i nemilosrdno iznjeli svoju kritiku, kada je Åke Green 20.06.2003. na prvom dijelu bogosluženja isključivo poučavao biblijski pogled ne samo na homoseksualnost nego na sve vrste perverzija. (Drugi dio bogosluženja odnosio se na milost i oproštenje koje Bog nudi u Kristu). Takva propovijed je bila nečuvena u našoj zemlji. Mnogo godina unazad da, a nedavno? Ne. Treba zapaziti i da je jedan od glavnih sveštenika SMF-a nedavno izabran da vodi jednu od najvećih Pentakostnih crkvi u Švedskoj, Crkva Filadelfija u Štokholmu. U proljeće slijedece godine (11.03.2003.) „Ombudsman” za homolobi, Mr. Hans Ytterberg, sazvao je sastanak sa vođama 21-ne denominacije koje primaju finansijsku pomoć od vlade, da bi ih poučio o stavu i načinu ophođenja koje moraju da imaju vis-à-vis (licem u lice) sa homolobijem (ref.43). Ovo je zaista bila jeziva poruka denominacijama, koje su tokom historije, sebe smatrale slobodnim od miješanja vlasti u njihovu doktrinu. Kao propratna stvar sastanka sa homo „Ombudsman-om” (Ytterberg), vlada je (već slijedećeg dana) izjavila da će tokom proljeća pokrenuti istragu denominacija, da bi vidjeli da li postoji bilo kakva diskriminacija homoseksualaca (ref.44). Kao što je ranije navedeno, homolobi je potpuno napastvovao Švedsku crkvu (bivša Luteranska državna crkva). Mnoge, ali ne i sve ostale denominacije (koje često nazivamo „slobodnim crkvama” zato što su bile slobodne od vladine kontrole), sve do sada nisu prihvatale niti u sveštenstvo, niti u svoje članstvo, ljude koji su se otvoreno izjašnjavali za homoseksualce. One su kao jedna vrsta „slobodne zone”. Tako da nije ni čudo što takva situacija ne odgovara homolobiju. Drugi tragičan primjer je Pentakostni pokret (na švedskom jeziku: „Pingströrelsen”). Ova denominacija je bila najveća u našoj zemlji i veoma živa tokom svog najprogresivnijeg perioda od 1910-1960. godine. Osnivač ove najveće „slobodne crkve” je bio Lewi Pethrus i vođa u periodu od 1910-1958. godine. Preminuo je u septembru 1974. godine, osnovao je i jednu od političkih partija u Švedskoj, Kršćansku demokratsku alijansu (Christian Democratic Alliance, koja se danas zove Christian Democrats, na švedskom jeziku: „Kristdemokraterna” ili KD). Pethrus je takođe pokrenuo kršćanske dnevne novine „Dan” (na švedskom jeziku: „Dagen”). Da je Pethrus danas živ, ne bi bio u stanju da prepozna „Pingströrelsen”. Nemoral se uvukao u mnoge crkve. Među mladim ljudima predbračni seks je uobičajen stvar i neke crkve su počele da homoseksualnost prihvataju otvorenih ruku. Tako da i nije veliko iznenađenje što je omladinski ogranak KD-a izabrao homoseksualca, Eric Slottner-a, za njihovog vođu. Ipak, u Švedskoj još uvijek postoji jedna glavna i nekoliko manjih grupa evanđeoskih i karizmatskih pokreta. Ono šta je Pentakostna denominacija (na švedskom jeziku: „Pingströrelsen”) – koja sada zavisi od vladine finansijske podrške – nekada predstavljala, Riječ života (na švedskom jeziku: „Livets Ord”) je postala danas. I „Riječ života” – pod vođstvom Ulf Ekmana – ne prima podršku naše vlade. Ta crkva ima snažan utjecaj posebno među mladima. Zbog toga, nije iznenađujuće kada vidimo dijametralno suprotnu reakciju vođe „Pentakostnog pokreta” i vođe „riječi života” na (sada već poznatu) propovijed pastora Åke Green-a, koju je ispropovijedao sa svoje propovjedaonice u maloj Pentakostnoj crkvi u Borgholm-u 20.07.2003. Naslov propovijedi je glasio „Da li je homoseksualnost posljedica genetike ili sile zla koja se poigrava ljudskim umom?” („Is Homosexuality Genetic or an Evil Force that Plays Mind Games with People?”). Propovijed se odnosila na promiskuitet i seksualni nemoral svake vrste. Green-ova propovijed je bila prepuna citata iz Biblije. Razlog njegove propovijedi je breme koje je pastor Green imao za svoju zemlju i naše mlade ljude koji nemaju nikakav moralni kompas. Green je potom optužen pod novim švedskim zakonom koji nosi naziv „Podsticanje nasilja nad grupama ljudi’’ („Incitement of Violence against a People Group”) - usvojen početkom 2003. godine – i koji zabranjuje da bilo ko „pokaže nepoštovanje’’ ili „uvrijedi’’ bilo koju „grupu ljudi’’. Zbog toga je Green u Nižem sudu bio osuđen na kaznu zatvora. U njegovom obraćanju pred Vrhovnim sudom (na švedskom jeziku: „Högsta Domstolen" ili HD) pastor Green je jasno iznjeo svoja ubjeđenja i razlog svoje propovijedi: „Pa, pozadina svega je da sam u 2002. godini proživio veliku agoniju u svom duhu. Duboki nemir u mojoj duši kada sam shvatio – i to sam spomenuo u svojoj propovijedi – da su mnoge stvari oko mene, koje sam primjetio i razmatrao, bile u vezi sa homoseksualnim stilom života. Bilo ih je posvuda. Na TV-u, svuda oko mene, a izgledalo je kao da su mediji uvijek aludirali na homoseksualni stil života. Tada sam osjetio veliku tugu u mom srcu. I što je više to obuzimalo naše društvo, sve više sam mislio da bi vođe naših crkvi, vođe naših denominacija, biskupi itd. trebali da istupe i proglase da to nije normalno. Taj stil života je abnormalan. Ali to se nije desilo tokom 2002.godine. I na početku 2003. godine počeo sam da se pripremam za propovijed koju sam održao 20.07.2003. I tada, osjetio sam nešto veoma važno u vezi sa tim. I ovdje bih htio da navedem stih iz Biblije koji sam našao u Jezekilju 3:17-19 [Stari zavjet, Biblija, prim. prev.]: „Sine čovječji, postavih te stražarem domu Izrailjevom, da slušaš riječi iz mojih usta i opominješ ih od mene. Kad kažem bezbožniku: Poginućeš, a ti ga ne opomeneš i ne govoriš mu da bi odvratio bezbožnika od bezbožnog puta njegovog, da bi ga sačuvao u životu, onaj će bezbožnik poginuti sa svog bezakonja; ali ću krv njegovu iskati iz tvojih ruku. A kad ti opomeneš bezbožnika, a on se ne vrati od bezbožnosti svoje i sa zlog puta svog, on će poginuti s bezakonja svog, a ti ćeš sačuvati dušu svoju.’’ (Prijevod po Daničiću.) Ono šta sa ovim želim da kažem je da
i ja imam odgovornost kao sluga Riječi i da to nisam mogao samo da stavim na
ledja vođa denominacija i nadbiskupa, nego i ja, prema ovom tekstu, imam
odgvornost da sačuvam svoju savjest čistom i da ljudima dam do znanja da je način
na koji žive živote pogrešan. I onda sam izjavio da ako se okrenu od
toga i počnu da slijede Krista, neće pasti pod osudu. I tada sam
prepustio ljudima da odluče da li žele da sačuvaju svoj homoseksualni stil
života ili da se okrenu od toga. Dakle, to je pozadina propovijedi. Na
početku 2003. godine sam započeo pripremanje ove propovijedi.’’ Kao što je napomenuto, reakcija na Green-ovu propovijed od strane vođa „Pentakostne denominacije’’ se veoma razlikovala od reakcije vođe „Riječi života’’. 4. Pentakostna denominacija Dakle, prema Hedin-u, Green „nije mogao dokazima da potkrijepi šta je rekao” iako je njegova propovijed bila prepuna citata iz Biblije. (Klikni ovdje da bi vidio kompletan transkript Green-ove propovijedi održane 20.07.2003.) A potom 2 dana kasnije (na
sam dan suđenja Green-u) Hedin, u intervjuu kojeg je dao njegovim dnevnim
novinama (Dagen), je dao sličnu izjavu (ref.46). Zamislite
samo koliko je Hedin olakšao politički korektnim i naimenovanim porotnicima (na
švedskom jeziku: „nämndemän”) – koji često imaju
ambicije prema političkoj karijeri – da osude Green-a na mjesec dana zatvora,
to se desilo 29.06.2004. Ograničili su kaznu na jedan mjesec jer je ovo
prva uvreda koju je Green počinio i ranije nije imao kriminalni dosije. Neko vrijeme nakon njegove osude, pastor Green je primo pismo od „brata’’ [brata u Kristu, vjernika; prim. prev.] iz crkve pastora Hedin-a (Filadelfija) u Štokholmu. On je napisao da je homoseksualac i da se i on i njegov partner osjećaju kao kod kuće kao članovi u crkvi pastora Hedin-a. On je čak i dodao da je „govorio u jezicima kao što to čine i svi drugi’’ [njima je to znak krštenja Duhom Svetim, prim. prev.]. I omladinski vođa „kršćanske'' KD partije (koju je osnovao pentakostni vođa Lewi Pethrus), koji se otvoreno izjašnjava kao homoseksualac (Eric Slottner), izjavio je da je Åke Green zaslužio oštriju kaznu za svoju propovijed. Mnogi bi rekli da je očevidno da nešto nedostaje u poučavanju sa propovjedaonica. Raspravljaju o tome da li se karakter Boga promjenio od vremena stvaranja svijeta. Istina je da Bog ima poseban odnos sa „Njegovim narodom’’, Izraelcima, u Starom zavijetu i da su tada postojali zakoni za Jevreje koji se danas ne odnose na sljedbenike Isusa. Ali karakter (priroda) Boga se ne mijenja. On koji je od vječnosti do vječnosti i koji je isti juče, danas i sutra, kako to da je On iznenada napravio zaokret za 180 stepeni? Kako bi On koji je jednom rekao (Levitska 18:22-25)[Stari zavjet, Biblija; prim. prev.]: „Ne lijegaj s muskarcem kako se lijega sa ženom!To bi bila grozota”.”Da nisi legao ni s jednom zivotinjom-od nje bi postao ne cist.Zena ne smije stati pred zivotinju da se s njom pari.To bi bila krajnja opacina.”...Da On danas iznenada to smatra normalnim činom? Ako se On toliko gadi seksualnog grijeha homoseksualnosti i seksualnog odnosa sa životinjom – čak do pozivanja na vrhovnu kaznu – kako to da On sada to prihvata? I sam Isus je poredio grijeh Sodome sa izuzetno teškim grijehom. Uz svo poštovanje prema pastoru Hedin-u, treba napomenuti da je on sam – iako suprotstavljen nekim drugim denominacijskim vođama – javno izjavio da je homoseksualni čin grijeh. U nastavku događaja pastor Hedin je podnio ostavku na mjesto vođe najveće crkve u Pentakostnoj denominaciji (crkva Filadelfija u Štokholmu). Pastor Niklas Piensoho ga je zamjenio 22.10.2006. i on je došao iz SMF denominacije (pogledaj gore). Nedavno je denominacija upala u finansijske poteškoće. Vjerovatno zbog smanjenog broja članstva i nedostatka požrtvovanog davanja preostalog članstva. 5. Riječ života Baš poput različitih reakcija iznesenih
u „Dagen-u” i „Världen
Idag-u”, o kojima je raspravljano gore, nije mi bilo iznenađenje ni slijedeće: Doktrinalna pitanja Pa, stari otpadnik Državna Crkva Švedske – danas se zove „Švedska Crkva’’, nakon nominalnog odvajanja od države – je preuzela vođstvo u iznošenju nove doktrine po tom pitanju. Druge denominacije su se tome pridružile. U novijem izdanju pentakostnog magazina za mlade Gyro (koji izdaje Filadelfia Publishing Group) nova doktrina je prezentirana u posebnom izdanju na temu homoseksualnosti (ref.48). U to izdanju Gyro-a dva različita „tumačenja’’ Biblije su predstavljena bez
ikakvog uputstva mladim čitaocima o tome koje je tumačenje ispravno.
Pod naslovom „Homo – OK ili ne?’’ („Homo – OK or not?’’) dvije prezentacije su predstavljene jedna pored druge pod
podnaslovom „Za’’ i „Protiv’’. Kolumna „Protiv’’ daje tradicionalni i biblijski
pogled na to pitanje. Kolumna „Za’’ predočava noviju interpretaciju koja glasi (ref.49): U članku koji je izdat u Gyro-u ne
postoje nikakve indikacije mladim čitaocima koja od ove dvije interpretacije
je zaista biblijslka. Kako to da je nešto što su Bog, Isus i apostoli
proglasili za gadost i nečisto odjedanput postalo potpuno u skladu sa
biblijskim poučavanjem? Pa to je za čuđenje. Sam Isus je svrstao sodomiju
među najgore grijehe (Evanđelje po Mateju 11:24). Kao što je ranije naglašeno, u našoj
zemlji je novo tumačenje nastalo u „Švedskoj
Crkvi’’ koja je 2000. godine nekada bila Državna Luteranska Crkva (na
švedskom jeziku: „Svenska Statskyrkan”). Danas,
Švedsku Crkvu predvodi veom jako vođstvo koje se oslanja na homolobi. Naravno,
nije se svo njihovo sveštenstvo prodalo homoseksualnosti ali većina njihovog
sveštenstva jeste. Postavljanje homoseksualnih sveštenika u službu, „blagosiljanje’’ homoseksualnih veza, težnja
ka potpunim podržavanjem homoseksualnih brakova itd. su na djelu u
Crkvi Švedske. Naš otpadnički nadbiskup KG Hammar je postavio osnove
ovom gadnom dešavanju i moralnom sunovratu. Njegovom ekstremnom podržavanju
homoseksualnog pitanja dodao je i njegovo opovrgavanje sposbnosti Isusa Krista
da čini čudesa. Među njegovim tipičnim izjavama je i nedavna izjava
koja se tiče Hristovog devičanskog rađanja (ref. 52): Hammar-ova sestra (Anna Karin Hammar) je
u službi kao lezbijska sveštenica u Luteranskoj crkvi u gradu Uppsala. Uz
poštovanje njenog prava da izabere svoju seksualnu orijentaciju, izjavila je
slijedeće: Evangelical Home Country Foundation (na švedskom jeziku: „Evangeliska Fosterlands Stiftelsen” ili EFS) je pokret laika unutar Švedske (Luteranske) Crkve sa naglaskom na misijski rad i laičke aktivnosti. EFS je bila uključena u misijski rad u Etiopiji već duže vrijeme. U 1959. godini nekoliko misijskih organizacija iz mnogih zemalja, koje su radile u Etiopiji, zajedno su osnovale pokret Ethiopian Evangelical Church Mekane Yesus (EECMY). Tako, imajući veoma dug odnos sa EECMY, koja je doživjela spektakulran rast od dana svog osnivanja i danas broji 5 miliona članova (ukupan broj stanovništva Etiopije je oko 78 miliona). Zbog toga što su, između ostalog, početni i daljni rad misije u Etiopiji pokrenule švedske organizacije, uključujući EFS, prirodno je da je dobar dio naše pomoći stranim zemljama bio usmjeren ka Etiopiji. Ovog nadolazećeg ljeta Mekane Yesus će imati veliku konferenciju u Addis Abebi. Švedska Crkva, uključujući i EFS, je planirala da pošalje delegaciju sa nadbiskupom na čelu grupe. Ali je predjsednik Mekane Yesus poslao dva pisma nadbiskupu u januaru, tražeći da objasni stav njegove crkve po pitanju homoseksualnih brakova i „blagoslova’’ partnerskog zajedništva ili brakova. (U nedavnom istraživanju od 70 aktivnih sveštenika u Švedskoj crkvi, 75% njih nemaju problem da vjenačaju homoseksualni par.) Na oba pisma koja je poslala Mekane Yesus Švedska Crkva nije odgovorila. Zbog toga, nedavno ih je Mekane Yesus obavjestila da nisu dobrodošli na konferenciju ovoga ljeta (ref.53). Nepotrebno je reći da je to uslovilo veliko razočarenje mnogim sveštenicima i laičkim vođama u Švedskoj Crkvi. Umjesto uzbudljivog putovanja u Etiopiju, sada moraju da ostanu kod kuće, razmišljajući o posljedicama njihove nove religije. Ironija u svemu ovome je ta da su vođe Švedske (Luteranske) Crkve vjerovatno sebe smatrali „progresivnijim’’, nego što je Mekane Yesus, jer oni imaju mnogo dužu historiju crkve. Nema sumnje da vjeruju da će jednog dana u budućnosti, mlađa crkva kojoj su oni pomogli da se osnuje u Etiopiji, postepeno „napredovati’’ do potpunog prihvatanja grijeha homoseksualnosti. Kao što je napisano: „umisljajuci da su mudri,postali su ludi ...’’ (Poslanica Rimljanima 1:22-32) (Prijevod po Rupcicu.) Kao što se i mislilo, nova religija je napala našu zemlju. Svo ovo prihvatanje tema značajnih za homolobi je praćeno sa snažnim obezvređivanjem onoga šta je Isus poučavao o paklu. Danas bi ste se morali dobro pomučiti da bi negdje sa propovjedanice čuli o toj temi, iako je Isus mnogo poučavao o njoj. Prije nego što je razapet, Isus je učenicima govorio o dolasku Duha Svetog (Evanđelje po Ivanu 16:8): „On ce,kad dodje, dokazati svijetu za zabludu s obzirom na grijeh,na pravednost i na sud.S obzirom na grijeh,ukoliko ne vjeruju u me;s obzirom na pravednost,u koliko odlazim k Ocu te me vise necete vidjeti;s obzirom na sud,ukoliko je osudjen knez ovoga svijeta.” To je plan koji je zacrtao Duh Sveti. Ali u našoj zemlji se veoma rijetko propovijeda o vječnoj kazni. Ali kroz historiju kršćanstva takve poruke su pokretale griješnike da dođu do krsta i pokaju se. Umjesto da Isus podigne taj strašni teret grijeha, mantra današnjice je „evangelizacija kroz prijateljstvo’’ („friendship evangelism”). „Hajde, dođi i pridruži se našoj crkvi zato što je za tebe i tvoju djecu zdrava stvar da dobiju dozu religioznosti i etike! ” Realnost postojanja pakla je nešto u šta mnogi kršćani u našoj zemlji ne vjeruju. Oni vjerovatno vjeruju da se Isus šalio kada je govorio o paklu ili je želio da preplaši ljude da bi oni postali Njegovi sljedbenici. Ali je, uz blagonklonu reputaciju koju pruža svijet, opsjednutost grijehom, postala mnogo važnija nego Kristov mandat. Zbog toga, nije iznenađujuće što Pentakostna denominacija redovno traži i plaća ispitivanje javnog mjenja u vezi popularnosti njene denominacije u našem društvu. Posljednji put su zbog toga požalili jer su rezultati pokazali da je njihova popularnost opala i dobar dio krivice su bacili na „slučaj Åke Green-a”. Očevidno su im se pomračile riječi samog Gospodara (Evanđelje po Luki 6:26): „Jao vama kad vas svi ljudi budu hvalili.Ta,isto su tako postupali s laznim prorocima ocevi njihovi.” i opet (evanđelje po Mateju 5:11 i 12): „Blago vama kad vas budu grdili i progonili i kad vam zbog mene budu lazno pripisivali svaku vrstu opacine!Radujte se i klicite od veselja,jer vas ceka velika nagrada na nebesima.Ta,tako su progonili i proroke koji su zivjeli prije vas” i opet (Evanđelje po Luki 6:22,23): „Blago vama kad vas ljudi zamrze,kad vas izoce,pogrde i odbace vase ime kao zlo zbog Sina Covjecjega!U taj dan radujte se i klicite od veselja,jer je velika vasa placa na nebu.Ta isto su tako postupali sa prorocima ocevi njihovi!”(Svi prijevodi su po Rupcicu) Ili je Krist ili je Pentakostna
denominacija obrnula stvari naopako. Ne mogu oboje biti u pravu. Pa
zar onda nije čudo što naši mladi ljudi (koji su ili kušani ili zarobljeni
jarmom homoseksualnosti) nisu dobili nikakva čvrste upute od takozvanih
evanđeoskih denominacija. „Vi ste sol
zemlji.Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti?Vise nije ni za sto,
osim da se izbaci van da je ljudi pogaze.” (Evanđelje po Mateju 5:13) (Prijevod po Rupcicu) Švedska Crkva (otpadnička crkva) je nekada bila u sastavu vlade Švedske (na švedskom jeziku: „Statskyrkan’’) ali je postala nezavisna prije nekoliko godina. Sa tom promjenom finansijska imovina i posjedi su postali dio njihovog bogatstva. Zbog toga, razumno je misliti da će biti u stanju da duže „rade’’ nego mnoge druge „slobodne crkve’’ dok naša država sve više postaje sekularizirana i sodomizirana.
Želim ovaj odjeljak završiti sa citatom koji je napisao Kupelian: „Marketing zla, kako nam radikali, elitisti i pseudoeksperti prodaju razvrat prerušen u slobodu”. Kupelian piše na strani 35 (u zagrade sam stavio ono šta sam ja naglasio): „Homoseksualci svoje pitanje izjednačavaju sa pitanjem crnaca i pokreta za ljudska prava tokom 60-tih godina prošlog vijeka. Biti Afričkog porijekla očevidno ne uključuje osjećanje svoje savjesti i da je tvorac te savjesti – Bog.’’ Ali to je tačno zbog razlike što pokret „za gej građanska prava’’ nije (u svojoj osnovi) u vezi promjene zakona tako da bi homoseksualci imali iste mogućnosti za pristup i napredak kao što je to bio slučaj sa crncima tokom 60-tih godina prošlog vijeka. Homoseksualci već žive u slobodi i (izuzev nekolicine koji se bore sa pedofilijom) mogu stanovati, raditi ili igrati se gotovo gdje god požele. U stvari, kao grupa, homoseksualci uživaju u većim prihodima nego većina populacije u Americi. (I imaju mnogo više vremena za uživanje i političke aktivnosti pošto ne moraju da se brinu o cijeni i troškovima podizanja djece). Dakle, prava nisu u pitanju. U pitanju je redefinisanje istine i cenzurisanje svakog kriticizma tako da bi militantnim homoseksualcima bilo mnogo udobnije njihovom stilu života bez da ih stvarnost uznemiruje. Sjetite se, svi mi – uključujući i homoseksualce – imamo savjest (to je onaj standard iz druge dimenzije koji je Bog usadio u svakog od nas) koja u nama izaziva unutrašnji konflikt kada činimo nešto loše. Ali ako upadnemo u stege sila tame, koje mi ne razumijemo, te počinemo da branimo naše obsesivnosti i kompulsivnosti, neizbježno ćemo početi da svoju savjest smatramo neprijateljem. I iako smo možda donekle i uspješni u podržavanju tok unutarnjeg zvona, šta se desi kada se taj odbačeni faktor, savjest, pojavi u drugoj osobi i previse nam se približi? Osjećamo se uplašenim. Zbog toga, mi se osjećamo primoranim da utišamo taj „glas savjesti’’ – ne samo unutar nas, nego i onaj unutar drugih ljudi, koji pokušava da probudi našu savjest sa kojom smo u ratu. To znači da ne možemo da tolerišemo disidente. Mi ih jednostavno ne možemo podnijeti. Zbog toga nam dođe da vrištimo. Za homoseksualca koji živi u poricanju, onda, čak i kada mu se u ljubavi ponudi pomoć, od recimo, kršćanina koji radi u „ex-gej’’ službi ili je savjetnik u „terapiji oporavka’’ – da bi se savladala zavisnost od homoseksualnosti – to im izgleda kao zla, izopačena mržnja. U stvari, to je prava ljubav – koju mi pogrešno protumačimo kao mržnju i fanatizam jednostavno zato što u nama izaziva da se susretnemo sa istinom koja za nas nije dobrodošla.” |