Br. 6
Reakcije kršćana u Švedskoj

 

Da bi smo objasnili zašto je spektakularan uspjeh homolobija u Švedskoj, bio tako neočekivan, moramo ukratko proći bar kroz zadinjih 150 godina istorije Švedske. 

Radi ove diskusije, istorija naše zemlje fer.42, od najmanje jednog i po vijeka, biće podjeljena u tri epohe”. 

1.  Siromaštvo i moralna izopačenost (od oko 1800-1883. godine)
Tokom druge polovine XIX vijeka naša zemlja je bila preplavljenja enormnim siromaštvom i moralnom izopačenošću.  Pijanstvo i zavisnost od alkohola bilo je jako rasprostranjeno.  U obimnoj seriji izdanja Historija Švedske” (The History of Sweden”), koju je izdao Bonniers, u IX tomu možemo da pročitamo: Industrija i popularni nacionalni pokreti” (prevedeno sa Švedskog), slijedi: U prvom godišnjem izvještaju švedskog Pokreta trezvjenosti (Swedish Sobriety Movement), pastor Wieselgren je izjavio:Ponekad se radniku na farmi puna plata isplaćuje u likeru, a također sami sebe podjarmljuju značajnom sumom novca tako da cijelu godinu treba besplatno da rade.  Žene takođe primaju svoju platu u likeru."

2.   Pokreti trezvjenosti i kršćanskih preporoda (od oko 1884-1960. godine)
U istoj knjizi (IX tom serije Historija Švedske”) možemo da pročitamo:
Godine 1883. oformljen je pokret Plava grupa (The Blue Band movement) a 1884. godine Međunarodni red dobrih templara (The International Order of Good Templars, IOGT).  Iako su često postojala velika unutrašnja trvenja, nije se mogao spriječiti veliki napredak pokreta trezvjenosti.  Karakteristika ovog perioda je upečatljiv utjecaj kršćana
...U 1909. godini švedski Pokret trezvjenosti, koji je oformljen samo godinu dana ranije, izborio se za referendum o opcoj prohibiciji.  Rezultati glasanja nam daju veoma jasnu sliku snage Pokreta trezvjenosti u tom periodu.  Od ukupno 1,884,298 glasača, glasalo je 56% glasač, a 99% od svih koji su glasali, glasali su za podršku prohibiciji …  1917. godine uveden je takozvani brattsystem” što znači da je svaki kupac alkohola bio dužan voditi zabilješke o potrošnji likera u posebnoj bilježnici (na švedskom jeziku: motbok”)”

Rezulati koje su postigli Pokret trezvjenosti i kršćanski preporodi bili su ogromni.  Čitave porodice su se izbavile iz mizerije.  Entuzijazam se zarazno širio i svugdje ste mogli sresti primjere promijenjenih života prije i poslije”.  Naša zemlja se izdigla iz bijede i moralne izopačenosti.  Statistike su snažno govorile.  Nastavljam sa citiranjem Historije Švedske”: Tokom 1861-1865. godine prosječna potrošnja likera (uključujući odrasle i djecu) bila je 10.7 litara po glavi. Tokom 1901-1910. godine spala je na 7.2 litara po glavi a 1950 na 5.2 litra ... Život aktivnih članova sastojao se i od mnogih sastanaka i okupljanja.  Svo njihovo slobodno vrijeme je bilo tako organizirano ... Kao što je i u slučaju kršćanskih preporoda, čitavi gradovi i sela bili su okarakterisani pokretima trezvjenosti.

Postojala su i dva faktora koja se ne smiju zanemariti.  Na kraju vijeka našom ekonomijom dominirala je poljoprivreda na malim površinama a većina obradivog zemljišta se sve više usitnjavala zbog raspodjele među novim generacijama.  Ipak emigracija od oko 1.5 miliona, uglavnom siromašnih Šveđana (jedna trećina ukupne populacije), u Ameriku, je smanjila pritisak.  To je učinila i industrijalizacija i činjenica da je Švedska bogata prirodnim resursima (npr. rudama i drvetom), koje su osnažile razvoj ekonomije. 

3.  Epoha moralnog pada (od oko 1960. godine pa do današnjih dana)
Oko sredine prošloga vijeka naš narod je bio u punom jeku žetve mnogih plodova pokreta trezvjenosti i kršćanskih preporoda.  Dokle god su trajali kršćanski preporodi nove evanđeoske crkve su bile prepune ljudi koji su se međusobno nesebično voljeli i ispomagali.  Većina nijh je vjerovala da će jednog dana njihov Stvoritelj tražiti odgovornost za to kako su živjeli svoje živote.  Evanđeoski pokret u našoj zemlji uslovio je to da je Švedska među zemljama u Evropi sa najvećim procentom evanđeoskih kršćana“ (ako se pod rijec evanđeoski podrazumijeva naglašavanje vjerovanje u Bibliju kao knjigu u koju se možete pouzdati i koja predstavlja mapu za nečiji duhovni život u ovom svijetu, a ne samo sveta” historijska knjiga).

Danas, situacija je drastično drugačija.  U istraživanju obavljenom tokom 2002. godine u 25 zemalja (ref.40) postavljeno je pitanje: Da li vjerujete u Boga?”  Najveći procenat potvrdnog odgovora bio je u Portugaliji, 92% je izjavilo da vjeruje u Boga.  Švedska je bila na samom dnu liste sa samo 32% njih koji su izjavili da vjeruju u Boga.  U SAD-u taj procenat iznosio je 84% (na trećem mjestu su).  Švedska je takođe bila na samom dnu kada je postavljeno pitanje: Da li vjerujete u pakao?”.  I opet, Švedska je na dnu liste kada je postavljeno pitanje: Da li idete u crkvu makar jednom mjesečno?”, sa 8% (SAD 48%).

Ali ipak, kako to da su, nakon gubljenja našeg kršćanskog sidrišta, promiskuitet na opcem planu a sodomija na posebnom, tako naglo zaposjeli našu voljenu zemlju?  Iako se homoseksualnost ne smatra krivičnim djelom od 1944. godine, tek od 70-tih godina prošloga vijeka najezda sodomije se pojavila u većoj mjeri.  Danas RFSL (glavni glasnik homoseksualaca u našoj zemlji, koji je velikodušno podržan parama ljudi koji plaćaju porez) predlaže našim mladim ljudima da eksperimentiraju u traganju za svojim seksualnim sklonostima.  Na njihovom vebsajtu pišu (ref.16):

Ko ima koga?  – O seksu, za tebe koji si mlad i u fazonu

Djevojka sretne zgodnog momka. Momak sretne drugog momka. A momak je bio sa zgodnom djevojkom koja je upravo bila sa drugom djevojkom.
Isprobaj svoju seksualnost! Budi ono ko si ti, ko želiš da postaneš i čini šta te sve zanima.  Svijet je pred vama, ima mnogo toga što se može isprobati i sve je moguće. I naravno, žalit cete mnogo više za onim stvarima koje niste probali nego za onima koje jeste."
(
Kraj citata RFSL-a)

Ako to nije flagrantan način homoseksualnog lobija da regrutira mlade u svoje redove, šta je onda?  Kako se sve to moglo dogoditi i kakav je bio odgovor kršćanske zajednice?  Možda bi razotkrivanje faktora koji utiču na ovu pojavu mogao biti znak upozerenja drugim zemljama. 

Bezbožne sile tame počele su da vladaju među kršćanima u kasnim 1960-tim.  Tada je naša vlada počela da dotira novac onim denominacijama koje su se složile da ispune izvjesne uslove. U početku uslovi su izgledali zanemarljivi.  I pored toga mnogi su podigli svoj glas da Slobodna crkva (na švedskom jeziku: Frikyrka”) ne bi trebala da prima bilo kakav novac od (i na taj način da bude vezana) države, jer to vodi ka zloslutnom razvoju budućnosti.  Sada se pokazuje da su bili u pravu.  Danas, oko 21-na različita denominacija bludniči u milionima dolara koje su primili od švedske vlade.  I danas je, za mnoge crkve koje finansijski jedva preživljavaju, podrška koju primaju od vlade neophodna.  Ali uslovi, koje postavlja vlada, danas uveliko vladaju nad crkvama.  U nedavno objavljenom zakonskom dokumentu čitamo:
Uslov da denominacije prime pomoć od države je da održavaju i osnažuju one vrijednosti na kojima je naše društvo izgrađeno
i da je denominacija stabilna”.  Da, ali problem za naše crkve je da su se vrijednosti na kojima je društvo izgrađeno” drastično promjenile u zadnjih 30 godina.  Danas, ono šta se potpuno tolerira i prihvaca, a što Biblija naziva zlom, jesu upravo te vrijednosti na kojima je društvo izgrađeno”.  Uzmimo na primjer denominaciju Švedska misijska asocijacija (na švedskom jeziku: Svenska Missionsförbundet” ili SMF).  Na njihovoj godišnjoj konferenciji marta 2002. godine usvojili su prijedlog da svaka njihova lokalna zajednica ima slobodu da odluči da li će, ili neće, prihvatiti pastora koji je homoseksualac.  To nije bilo dovoljno članovima parlamenta Švedske koji su se uplašili da bi neke lokalne SMF crkve mogle diskriminirati homoseksualnog pastora koji je možda i najkvalificiraniji kandidat.  Tako da je vlada pokrenula istragu stava SMF-a koji se tiče tolerancije (ili njenog nedostatka) prema homoseksualcima.

U ljeto 2002. godine, vođstvo SMF-a je pozvano pred Ministarstvo kulture” (Department of Culture”) da bi objasnilo svoje stavove.  Nakon sastanka i dogovora (8.06.2002.) vođa SMF-a Krister Andersson izjavio je da je veoma zadovoljan rezultatima sastanka (ref.41). Ipak, ni najmanje nije jasno kakav je to dogovor postignut.  Ali ono šta je jasno je da SMF – a to se odnosi i na druge denominacije koje zavise od finansijske podrške države – u svojim crkvama ne može da diskriminira homoseksualce koji su inače kvalificirani kao pastori i đakoni.  Kao što se i očekivalo, vođa SMF-a, Krister Andersson, je bio među onima kojima se svidjeo zakon zbog kojeg je Ake Green osuđen na zatvorsku kaznu zbog svoje kontroverzne propovijedi o seksualnim grijesima (ref.42). U nedjeljnom pismu, kojim se obratio svojim ljudima, izjavio je da ……tokom svojih 35 godina službe i 50 godina slušanja propovijedi, on se nikada nije susreo sa situacijom gdje je te odeljke Svetog Pisma, koji govore o homoseksualnosti, bilo neophodno poučavati.  Andersson podrazumijeva da drugi kršćani imaju isto iskustvo. Pa ne može biti jasnije od ovoga.  Onda nije ni čudo što je SMF u 2002. godini odlučila da otvori svoja vrata i pruži dobrodošlicu sveštenicima homoseksualcima među svoje redove!

I Krister Andersson nije jedini takav sveštenik. Ista stvar se jako proširila unutar mnogih naših denominacija.  Ako shvatite ovu podlu situaciju, bolje cete razumijeti zašto su tzv. kršćani tako grubo i nemilosrdno iznjeli svoju kritiku, kada je Åke Green 20.06.2003. na prvom dijelu bogosluženja isključivo poučavao biblijski pogled ne samo na homoseksualnost nego na sve vrste perverzija. (Drugi dio bogosluženja odnosio se na milost i oproštenje koje Bog nudi u Kristu). Takva propovijed je bila nečuvena u našoj zemlji. Mnogo godina unazad da, a nedavno? Ne.

Treba zapaziti i da je jedan od glavnih sveštenika SMF-a nedavno izabran da vodi jednu od najvećih Pentakostnih crkvi u Švedskoj, Crkva Filadelfija u Štokholmu.

U proljeće slijedece godine (11.03.2003.) Ombudsman” za homolobi, Mr. Hans Ytterberg, sazvao je sastanak sa vođama 21-ne denominacije koje primaju finansijsku pomoć od vlade, da bi ih poučio o stavu i načinu ophođenja koje moraju da imaju vis-à-vis (licem u lice) sa homolobijem (ref.43).  Ovo je zaista bila jeziva poruka denominacijama, koje su tokom historije, sebe smatrale slobodnim od miješanja vlasti u njihovu doktrinu. Kao propratna stvar sastanka sa homo Ombudsman-om” (Ytterberg), vlada je (već slijedećeg dana) izjavila da će tokom proljeća pokrenuti istragu denominacija, da bi vidjeli da li postoji bilo kakva diskriminacija homoseksualaca (ref.44).

Kao što je ranije navedeno, homolobi je potpuno napastvovao Švedsku crkvu (bivša Luteranska državna crkva). Mnoge, ali ne i sve ostale denominacije (koje često nazivamo slobodnim crkvama” zato što su bile slobodne od vladine kontrole), sve do sada nisu prihvatale niti u sveštenstvo, niti u svoje članstvo, ljude koji su se otvoreno izjašnjavali za homoseksualce. One su kao jedna vrsta slobodne zone”. Tako da nije ni čudo što takva situacija ne odgovara homolobiju.

Drugi tragičan primjer je Pentakostni pokret (na švedskom jeziku: Pingströrelsen”).  Ova denominacija je bila najveća u našoj zemlji i veoma živa tokom svog najprogresivnijeg perioda od 1910-1960. godine.  Osnivač ove najveće slobodne crkve” je bio Lewi Pethrus i vođa u periodu od 1910-1958. godine.  Preminuo je u septembru 1974. godine, osnovao je i jednu od političkih partija u Švedskoj, Kršćansku demokratsku alijansu (Christian Democratic Alliance, koja se danas zove Christian Democrats, na švedskom jeziku: Kristdemokraterna” ili KD).  Pethrus je takođe pokrenuo kršćanske dnevne novine Dan” (na švedskom jeziku: Dagen”).

Da je Pethrus danas živ, ne bi bio u stanju da prepozna Pingströrelsen”.  Nemoral se uvukao u mnoge crkve.  Među mladim ljudima predbračni seks je uobičajen stvar i neke crkve su počele da homoseksualnost prihvataju otvorenih ruku. Tako da i nije veliko iznenađenje što je omladinski ogranak KD-a izabrao homoseksualca, Eric Slottner-a, za njihovog vođu.

Ipak, u Švedskoj još uvijek postoji jedna glavna i nekoliko manjih grupa evanđeoskih i karizmatskih pokreta.  Ono šta je Pentakostna denominacija (na švedskom jeziku: Pingströrelsen”) – koja sada zavisi od vladine finansijske podrške – nekada predstavljala, Riječ života (na švedskom jeziku: Livets Ord”) je postala danas.  I Riječ života” – pod vođstvom Ulf Ekmana – ne prima podršku naše vlade.  Ta crkva ima snažan utjecaj posebno među mladima.

Zbog toga, nije iznenađujuće kada vidimo dijametralno suprotnu reakciju vođe Pentakostnog pokreta” i vođe riječi života” na (sada već poznatu) propovijed pastora Åke Green-a, koju je ispropovijedao sa svoje propovjedaonice u maloj Pentakostnoj crkvi u Borgholm-u 20.07.2003.  Naslov propovijedi je glasio Da li je homoseksualnost posljedica genetike ili sile zla koja se poigrava ljudskim umom?” (Is Homosexuality Genetic or an Evil Force that Plays Mind Games with People?”).  Propovijed se odnosila na promiskuitet i seksualni nemoral svake vrste.  Green-ova propovijed je bila prepuna citata iz Biblije.  Razlog njegove propovijedi je breme koje je pastor Green imao za svoju zemlju i naše mlade ljude koji nemaju nikakav moralni kompas.  Green je potom optužen pod novim švedskim zakonom koji nosi naziv Podsticanje nasilja nad grupama ljudi’’ (Incitement of Violence against a People Group”) - usvojen početkom 2003. godine – i koji zabranjuje da bilo ko pokaže nepoštovanje’’ ili uvrijedi’’ bilo koju grupu ljudi’’

Zbog toga je Green u Nižem sudu bio osuđen na kaznu zatvora.  U njegovom obraćanju pred Vrhovnim sudom (na švedskom jeziku: Högsta Domstolen" ili HD) pastor Green je jasno iznjeo svoja ubjeđenja i razlog svoje propovijedi:

Pa, pozadina svega je da sam u 2002. godini proživio veliku agoniju u svom duhu.  Duboki nemir u mojoj duši kada sam shvatio – i to sam spomenuo u svojoj propovijedi – da su mnoge stvari oko mene, koje sam primjetio i razmatrao, bile u vezi sa homoseksualnim stilom života.  Bilo ih je posvuda.  Na TV-u, svuda oko mene, a izgledalo je kao da su mediji uvijek aludirali na homoseksualni stil života.  Tada sam osjetio veliku tugu u mom srcu.  I što je više to obuzimalo naše društvo, sve više sam mislio da bi vođe naših crkvi, vođe naših denominacija, biskupi itd. trebali da istupe i proglase da to nije normalno.  Taj stil života je abnormalan.  Ali to se nije desilo tokom 2002.godine.  I na početku 2003. godine počeo sam da se pripremam za propovijed koju sam održao 20.07.2003.  I tada, osjetio sam nešto veoma važno u vezi sa tim.  I ovdje bih htio da navedem stih iz Biblije koji sam našao u Jezekilju 3:17-19 [Stari zavjet, Biblija, prim. prev.]:

Sine čovječji, postavih te stražarem domu Izrailjevom, da slušaš riječi iz mojih usta i opominješ ih od mene.  Kad kažem bezbožniku: Poginućeš, a ti ga ne opomeneš i ne govoriš mu da bi odvratio bezbožnika od bezbožnog puta njegovog, da bi ga sačuvao u životu, onaj će bezbožnik poginuti sa svog bezakonja; ali ću krv njegovu iskati iz tvojih ruku.  A kad ti opomeneš bezbožnika, a on se ne vrati od bezbožnosti svoje i sa zlog puta svog, on će poginuti s bezakonja svog, a ti ćeš sačuvati dušu svoju.’’ (Prijevod po Daničiću.)

Ono šta sa ovim želim da kažem je da i ja imam odgovornost kao sluga Riječi i da to nisam mogao samo da stavim na ledja vođa denominacija i nadbiskupa, nego i ja, prema ovom tekstu, imam odgvornost da sačuvam svoju savjest čistom i da ljudima dam do znanja da je način na koji žive živote pogrešan.  I onda sam izjavio da ako se okrenu od toga i počnu da slijede Krista, neće pasti pod osudu.  I tada sam prepustio ljudima da odluče da li žele da sačuvaju svoj homoseksualni stil života ili da se okrenu od toga. Dakle, to je pozadina propovijedi. Na početku 2003. godine sam započeo pripremanje ove propovijedi.’’
(Kraj izjave pastora Green-a pred Vrhovnim sudom.)

Da bi ste pročitali tekst propovijedi pastora Green-a i detaljni prikaz konteksta uključujući i zapise sa suđenja kliknite ovdje.  Treba napomenuti da je pastor Green već godinama bio pastor u Pentakostnom pokretu’’.

Kao što je napomenuto, reakcija na Green-ovu propovijed od strane vođa Pentakostne denominacije’’ se veoma razlikovala od reakcije vođe Riječi života’’.

4. Pentakostna denominacija
Dana 13.06.2004. godine, samo 2 dana prije suđenja Green-u u Nižem sudu, vođa najveće crkve u Pentakostnoj denominaciji (pastor Hedin, pastor Crkve Filadelfija’’ u štokholmu, Švedska) imao je intervju sa švedskim dnevnim novinama, Svenska Dagbladet.  Hedin je izjavio slijedeće [ref.45]: Smatram da je način kako je Green govorio o grupi ljudi neprimjeren i ja ne vjerujem da može da potkrijepi dokazima to što je rekao.  Ono o čemu je on govorio nije sankcionirano od strane Pentakostne denominacije i ja se lično ograđujem od toga.

Dakle, prema Hedin-u, Green nije mogao dokazima da potkrijepi šta je rekao” iako je njegova propovijed bila prepuna citata iz Biblije. (Klikni ovdje da bi vidio kompletan transkript Green-ove propovijedi održane 20.07.2003.)

A potom 2 dana kasnije (na sam dan suđenja Green-u) Hedin, u intervjuu kojeg je dao njegovim dnevnim novinama (Dagen), je dao sličnu izjavu (ref.46). Zamislite samo koliko je Hedin olakšao politički korektnim i naimenovanim porotnicima (na švedskom jeziku: nämndemän”) – koji često imaju ambicije prema političkoj karijeri – da osude Green-a na mjesec dana zatvora, to se desilo 29.06.2004.  Ograničili su kaznu na jedan mjesec jer je ovo prva uvreda koju je Green počinio i ranije nije imao kriminalni dosije.
Åke Green – vjerni služitelj u Pentakostnoj denominaciji već 33 godine – je rekao slijedeće: Osjećao sam se kao da mi je neko od bliskih sveštenika zabio nož u leđa.’’

Neko vrijeme nakon njegove osude, pastor Green je primo pismo od brata’’ [brata u Kristu, vjernika; prim. prev.] iz crkve pastora Hedin-a (Filadelfija) u Štokholmu.  On je napisao da je homoseksualac i da se i on i njegov partner osjećaju kao kod kuće kao članovi u crkvi pastora Hedin-a.  On je čak i dodao da je govorio u jezicima kao što to čine i svi drugi’’ [njima je to znak krštenja Duhom Svetim, prim. prev.].  I omladinski vođa kršćanske'' KD partije (koju je osnovao pentakostni vođa Lewi Pethrus), koji se otvoreno izjašnjava kao homoseksualac (Eric Slottner), izjavio je da je Åke Green zaslužio oštriju kaznu za svoju propovijed. 

Mnogi bi rekli da je očevidno da nešto nedostaje u poučavanju sa propovjedaonica.  Raspravljaju o tome da li se karakter Boga promjenio od vremena stvaranja svijeta.  Istina je da Bog ima poseban odnos sa Njegovim narodom’’, Izraelcima, u Starom zavijetu i da su tada postojali zakoni za Jevreje koji se danas ne odnose na sljedbenike Isusa.  Ali karakter (priroda) Boga se ne mijenja.  On koji je od vječnosti do vječnosti i koji je isti juče, danas i sutra, kako to da je On iznenada napravio zaokret za 180 stepeni?  Kako bi On koji je jednom rekao (Levitska 18:22-25)[Stari zavjet, Biblija; prim. prev.]: Ne lijegaj s muskarcem kako se lijega sa ženom!To bi bila grozota”.”Da nisi legao ni s jednom zivotinjom-od nje bi postao ne cist.Zena ne smije stati pred zivotinju da se s njom pari.To bi bila krajnja opacina.”...Da On danas iznenada to smatra normalnim činom?  Ako se On toliko gadi seksualnog grijeha homoseksualnosti i seksualnog odnosa sa životinjom – čak do pozivanja na vrhovnu kaznu – kako to da On sada to prihvata? I sam Isus je poredio grijeh Sodome sa izuzetno teškim grijehom.  Uz svo poštovanje prema pastoru Hedin-u, treba napomenuti da je on sam – iako suprotstavljen nekim drugim denominacijskim vođama – javno izjavio da je homoseksualni čin grijeh.

U nastavku događaja pastor Hedin je podnio ostavku na mjesto vođe najveće crkve u Pentakostnoj denominaciji (crkva Filadelfija u Štokholmu).  Pastor Niklas Piensoho ga je zamjenio 22.10.2006. i on je došao iz SMF denominacije (pogledaj gore).  Nedavno je denominacija upala u finansijske poteškoće.   Vjerovatno zbog smanjenog broja članstva i nedostatka požrtvovanog davanja preostalog članstva.

5.  Riječ života
Na drugoj strani, vođa Riječi života (pastor Ulf Ekman) je 2.08.2004. izjavio u velikom naslovu u njegovim dnevnim novinama Svijet danas (na švedskom jeziku: Världen Idag’’ (ref.47): Åke Green ovdje ima podršku 5,500 ljudi
”.  U članku koji slijedi čitamo (u dijelovima): Bože blagoslovi Åke Green-a’’ rekao je Ulf Ekman i čitava crkva je ustala na noge i spontano počela da aplaudira … Ekman je nastavio: Velika je sramota za kršćanstvo u Svedskoj što nijedan jedini vođa denominacija nije uputio svoju podršku Åke Green-u.” 

Baš poput različitih reakcija iznesenih u Dagen-u” i Världen Idag-u”, o kojima je raspravljano gore, nije mi bilo iznenađenje ni slijedeće:
1.  Dagen” je bio jedini od 14 lokalnih dnevnih novina (u zemlji ih ima ukupno 42) koji je odbio da reklamira ovaj vebsajt koji sam prvi put objavio (u Švedskoj) u ljeto 2006. godine. Dagen” još uvijek čitaju mnogi kršćani u našoj zemlji.
And that
2.  Världen idag” je bio jedan od 28 (ukupno u zemlji ih ima 42) dnevnih novina koji su prihvatili reklamu kada je ovaj sajt postavljen u ljeto 2006. godine. 

Doktrinalna pitanja
Ali šta je sa biblijskom doktrinom na temu homoseksualnosti, neko može da pita?  Kako se denominacije Slobodnih crkvi’’, kao što je Pentakostna denominacija, hvataju u koštac sa tim

Pa, stari otpadnik Državna Crkva Švedske – danas se zove Švedska Crkva’’, nakon nominalnog odvajanja od države – je preuzela vođstvo u iznošenju nove doktrine po tom pitanju.  Druge denominacije su se tome pridružile.  U novijem izdanju pentakostnog magazina za mlade Gyro (koji izdaje Filadelfia Publishing Group) nova doktrina je prezentirana u posebnom izdanju na temu homoseksualnosti (ref.48)

U to izdanju Gyro-a dva različita tumačenja’’ Biblije su predstavljena bez ikakvog uputstva mladim čitaocima o tome koje je tumačenje ispravno.  Pod naslovom Homo – OK ili ne?’’ (Homo – OK or not?’’) dvije prezentacije su predstavljene jedna pored druge pod podnaslovom Za’’ i Protiv’’.  Kolumna Protiv’’ daje tradicionalni i biblijski pogled na to pitanje.  Kolumna Za’’ predočava noviju interpretaciju koja glasi (ref.49):
Kada je Pavao pisao o
neprirodnom’’ u poslanici Rimljanima 1:26-27 [Novi zavjet, Biblija; prim. prev.] i bludu u Prvoj poslanici Korinćanima 1.Kor. 6:9-10 [Novi zavjet, Biblija; prim. prev.] to je pisao pod pretpostavkom da se to prvenstveno odnosi na situaciju u kojoj stariji muškaraci seksualno zlostavljaju mlade dječake.  Tako da taj odjeljak nije relevantan za situacije gdje se susrećemo sa uspostavljenim homoseksualnim vezama.

U članku koji je izdat u Gyro-u ne postoje nikakve indikacije mladim čitaocima koja od ove dvije interpretacije je zaista biblijslka. Kako to da je nešto što su Bog, Isus i apostoli proglasili za gadost i nečisto odjedanput postalo potpuno u skladu sa biblijskim poučavanjem? Pa to je za čuđenje. Sam Isus je svrstao sodomiju među najgore grijehe (Evanđelje po Mateju 11:24).

U istom izdanju Gyro-a, takođe nalazimo nekoliko članaka koje homoseksualnost predstavljaju kako nešto sasvim normalono i prihvatljivo za kršćane. Jedan od članaka je o Stefanu”, 18-to godišnjem mladiću koji sebe proglašava homoseksualcem i da mu je Bog pružio iskrenu podršku” u njegovom odrastanju (ref. 50).  Sirotom dječaku je potrebno savjetovanje a ne da bude javno intervjuiran od strane neodgovornog i neosjetljivog novinarna željnog eskluzivnosti, i to dok traje proces stavljanja etikete na dječaka koji još uvijek nije zrela ličnost. A, pošto se Gyro smatra kršćanskom publikacijom, i ako oni moraju da Stefanov seksualni život načine javnom stvari, tada za ime Boga (i zaista mislim za ime Boga’’), zašto ne ohrabruju svoje mlade čitaoce da se hitno mole za Stefanovo oslobođenje. Ako toga nema, šanse su da će Stefan uskoro biti uključen u aktivnosti koje preporučuje Analni priručnik’’ (Anal Manual”) sa RFSL-ovog vebsajta (ref. 13). Ono šta ga čeka uopce nije ružičasta i razumna slika koju magazin želi da predstavi svojim mladim čitaocima. Homoseksualni stil života je tipično napredovanje u devijantnosti.


Jedan od naših najpoznatijih i međunarodno priznatih autoriteta egzegeze Novog Zavjeta je profesor Chrys Caragounis.  Kada je objavio svoju posljednju knjigu Homoerotika’’ (Homoerotik’’), koju je izdala XPMedia (ref. 51), u kojoj je oborio novu interpretaciju tradicionalnog biblijskog proučavanja na temu homoseksualnosti koju su K.G. Hammar i Gyro magazin predložili.  Zbog toga je bio kažnjen od strane homolobija na Univerzitetu time što su od njega tražili da podnese ostavku na poziciji profesora na Univerzitetu Lund (University of Lund). 

Kao što je ranije naglašeno, u našoj zemlji je novo tumačenje nastalo u Švedskoj Crkvi’’ koja je 2000. godine nekada bila Državna Luteranska Crkva (na švedskom jeziku:Svenska Statskyrkan”).  Danas, Švedsku Crkvu predvodi veom jako vođstvo koje se oslanja na homolobi.  Naravno, nije se svo njihovo sveštenstvo prodalo homoseksualnosti ali većina njihovog sveštenstva jeste.  Postavljanje homoseksualnih sveštenika u službu, blagosiljanje’’ homoseksualnih veza, težnja ka potpunim podržavanjem homoseksualnih brakova itd. su na djelu u Crkvi Švedske.  Naš otpadnički nadbiskup KG Hammar je postavio osnove ovom gadnom dešavanju i moralnom sunovratu.  Njegovom ekstremnom podržavanju homoseksualnog pitanja dodao je i njegovo opovrgavanje sposbnosti Isusa Krista da čini čudesa.  Među njegovim tipičnim izjavama je i nedavna izjava koja se tiče Hristovog devičanskog rađanja (ref. 52):
Ja ne mogu da kažem da vjerujem u to.  Mnogo mi je važnija stvar šta to meni znači.  Da li djevičansko rađnje znači i biološko zastranjivanje? Za mene to je čisto teološka izjava, način da se kaže da u vezi Isusa ima nešto posebno.  Nije on jedini u historiji svijeta za koga je rečeno da ga je rodila djevica.”
 
Ne opirući se takvoj Hammar-ovoj izjavi, on ipak s’ vremena na vrijeme mora ustati u crkvi i sa svojom zajednicom čitati odjeljak iz Luteransog ispovijedanja vjere: Vjerujem u Isusa Krista ,Božijeg jedinorođenog ljubljenog Sina, našeg Gospoda.  Koji je rođen od Djevice Marije
”.  Kako ovo glupo ponašanje da se složi sa intelektualnom iskrenošću? Isto tako nije bilo iznenađenje kada je nadbiskup Hammar rekao da će neki odjeljci u Bibliji završiti na gomili historijskog đubreta’’.

Hammar-ova sestra (Anna Karin Hammar) je u službi kao lezbijska sveštenica u Luteranskoj crkvi u gradu Uppsala.  Uz poštovanje njenog prava da izabere svoju seksualnu orijentaciju, izjavila je slijedeće:
Situacija za mene je takva da ja mogu da živim kao homoseksualac prvenstveno zbog toga što sam iskusila da je Božiji blagoslov toliko veliki da može da prevaziđe predrasude i diskriminaciju
(Uppsala Nya Tidning, 17.11.2004).

Evangelical Home Country Foundation (na švedskom jeziku: Evangeliska Fosterlands Stiftelsen” ili EFS) je pokret laika unutar Švedske (Luteranske) Crkve sa naglaskom na misijski rad i laičke aktivnosti. EFS je bila uključena u misijski rad u Etiopiji već duže vrijeme. U 1959. godini nekoliko misijskih organizacija iz mnogih zemalja, koje su radile u Etiopiji, zajedno su osnovale pokret Ethiopian Evangelical Church Mekane Yesus (EECMY). Tako, imajući veoma dug odnos sa EECMY, koja je doživjela spektakulran rast od dana svog osnivanja i danas broji 5 miliona članova (ukupan broj stanovništva Etiopije je oko 78 miliona). Zbog toga što su, između ostalog, početni i daljni rad misije u Etiopiji pokrenule švedske organizacije, uključujući EFS, prirodno je da je dobar dio naše pomoći stranim zemljama bio usmjeren ka Etiopiji.

Ovog nadolazećeg ljeta Mekane Yesus će imati veliku konferenciju u Addis Abebi. Švedska Crkva, uključujući i EFS, je planirala da pošalje delegaciju sa nadbiskupom na čelu grupe. Ali je predjsednik Mekane Yesus poslao dva pisma nadbiskupu u januaru, tražeći da objasni stav njegove crkve po pitanju homoseksualnih brakova i blagoslova’’ partnerskog zajedništva ili brakova. (U nedavnom istraživanju od 70 aktivnih sveštenika u Švedskoj crkvi, 75% njih nemaju problem da vjenačaju homoseksualni par.)

Na oba pisma koja je poslala Mekane Yesus Švedska Crkva nije odgovorila. Zbog toga, nedavno ih je Mekane Yesus obavjestila da nisu dobrodošli na konferenciju ovoga ljeta (ref.53). Nepotrebno je reći da je to uslovilo veliko razočarenje mnogim sveštenicima i laičkim vođama u Švedskoj Crkvi. Umjesto uzbudljivog putovanja u Etiopiju, sada moraju da ostanu kod kuće, razmišljajući o posljedicama njihove nove religije. Ironija u svemu ovome je ta da su vođe Švedske (Luteranske) Crkve vjerovatno sebe smatrali progresivnijim’’, nego što je Mekane Yesus, jer oni imaju mnogo dužu historiju crkve. Nema sumnje da vjeruju da će jednog dana u budućnosti, mlađa crkva kojoj su oni pomogli da se osnuje u Etiopiji, postepeno napredovati’’ do potpunog prihvatanja grijeha homoseksualnosti. Kao što je napisano: umisljajuci da su mudri,postali su ludi ...’’ (Poslanica Rimljanima 1:22-32) (Prijevod po Rupcicu.)  

Kao što se i mislilo, nova religija je napala našu zemlju.  Svo ovo prihvatanje tema značajnih za homolobi je praćeno sa snažnim obezvređivanjem onoga šta je Isus poučavao o paklu. Danas bi ste se morali dobro pomučiti da bi negdje sa propovjedanice čuli o toj temi, iako je Isus mnogo poučavao o njoj.

Prije nego što je razapet, Isus je učenicima govorio o dolasku Duha Svetog (Evanđelje po Ivanu 16:8): On ce,kad dodje, dokazati svijetu za zabludu s obzirom na grijeh,na pravednost i na sud.S obzirom na grijeh,ukoliko ne vjeruju u me;s obzirom na pravednost,u koliko odlazim k Ocu te me vise necete vidjeti;s obzirom na sud,ukoliko je osudjen knez ovoga svijeta. 

To je plan koji je zacrtao Duh Sveti.  Ali u našoj zemlji se veoma rijetko propovijeda o vječnoj kazni.  Ali kroz historiju kršćanstva takve poruke su pokretale griješnike da dođu do krsta i pokaju se.  Umjesto da Isus podigne taj strašni teret grijeha, mantra današnjice je evangelizacija kroz prijateljstvo’’ (friendship evangelism”).  Hajde, dođi i pridruži se našoj crkvi zato što je za tebe i tvoju djecu zdrava stvar da dobiju dozu religioznosti i etike! ”  Realnost postojanja pakla je nešto u šta mnogi kršćani u našoj zemlji ne vjeruju.  Oni vjerovatno vjeruju da se Isus šalio kada je govorio o paklu ili je želio da preplaši ljude da bi oni postali Njegovi sljedbenici. 

Ali je, uz blagonklonu reputaciju koju pruža svijet, opsjednutost grijehom, postala mnogo važnija nego Kristov mandat.  Zbog toga, nije iznenađujuće što Pentakostna denominacija redovno traži i plaća ispitivanje javnog mjenja u vezi popularnosti njene denominacije u našem društvu.  Posljednji put su zbog toga požalili jer su rezultati pokazali da je njihova popularnost opala i dobar dio krivice su bacili na slučaj Åke Green-a”.  Očevidno su im se pomračile riječi samog Gospodara (Evanđelje po Luki 6:26): Jao vama kad vas svi ljudi budu hvalili.Ta,isto su tako postupali s laznim prorocima ocevi njihovi.” i opet (evanđelje po Mateju 5:11 i 12):Blago vama kad vas budu grdili i progonili i kad vam zbog mene budu lazno pripisivali svaku vrstu opacine!Radujte se i klicite od veselja,jer vas ceka velika nagrada na nebesima.Ta,tako su progonili i proroke koji su zivjeli prije vas”  i opet (Evanđelje po Luki 6:22,23): Blago vama kad vas ljudi zamrze,kad vas izoce,pogrde i odbace vase ime kao zlo zbog Sina Covjecjega!U taj dan radujte se i klicite od veselja,jer je velika vasa placa na nebu.Ta isto su tako postupali sa prorocima ocevi njihovi!”(Svi prijevodi su po Rupcicu)

Ili je Krist ili je Pentakostna denominacija obrnula stvari naopako.  Ne mogu oboje biti u pravu.  Pa zar onda nije čudo što naši mladi ljudi (koji su ili kušani ili zarobljeni jarmom homoseksualnosti) nisu dobili nikakva čvrste upute od takozvanih evanđeoskih denominacija.  Vi ste sol zemlji.Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti?Vise nije ni za sto, osim da se izbaci van da je ljudi pogaze.” (Evanđelje po Mateju 5:13) (Prijevod po Rupcicu)


Sumiranje reagiranja kršćanskih grupa u Švedskoj
Na osnovu diskusije prikazane gore (i uz očevidna uopštavanja) reagiranje kršćana u Švedskoj na razorni napad homoseksualnosti može se svrstati u tri različite grupe:
1. Otpadnička crkva.  To je zvanična Švedska Crkva (na švedskom jeziku: Svenska Kyrkan") u kojoj je prihvatanje homoseksualnosti gotovo potpuno.  Mnogi sveštenici su otvoreno homoseksualci i velika većina (više nego dvije trećine), kao što je i pokazano u nedavnim istraživanjima, ne smeta im da blagosiljaju homoseksualno zajedništvo.  Čak šta više, nadbiskup K.G. Hammar je izjavio da mnoga suštinska Luteranska vjerovanja pripadaju gomili đubreta" (na švedskom jeziku: soph_gen").

2. Denominacija Slobodnih crkvi (na švedskom jeziku: Frikyrkan’’).  Stepen prihvatanja homoseksualnosti varira.  Na primjer, SMF (koju vodi pastor Kristen Andersson) je već otvorila svoja vrata za pastore homoseksualce (dokle god ih prihvata lokalna zajednica).  Pentakostni pokret (na švedskom jeziku: Pingst FFS’’) još uvijek nisu prihvatili pastore homoseksualce među svoje redove.  Ipak, njihov vođa (pastor Sten-Gunnar Hedin) je čvrsto odbacio poruku pastora Ake Green-a i još uvijek mu prigovara zbog njegove propovijedi.  Dnevnik Dagen’’ pokazuje znatnu homo-naklonjnost.  Mnoge denominacije iz ove grupe postale su zavisne od finansijske pomoći vlade Švedske sa jasnim uslovom da homoseksualce pozovu među svoje redove.  Zbog teške finansijske situacije, za neke od njih (npr. Pingst FFS’’) biće jako teško da se odupru takvim zahtjevima vlade.

3.  Crkva koja se zove Riječ života’’ (na švedskom jeziku: Livets Ord’’) koju vodi pastor Ulf Ekman.  Ova grupa radi bez ikakve finansijske podške od vlade.  A Ulf Ekman je nakon propovijedi Åke Green-a protiv homoseksualnosti izjavio: Åke Green ovdje ima podršku od 5,500 ljudi
” i Bože blagoslovi Åke Green-a" i cijela zajednica je ustala na svoje noge i spontano aplaudirala.  Ekman je nastavio: Velika je sramota za kršćanstvo u Švedskoj da ni jedan jedini vođa denominacija nije pružio podrškur Åke Green-u." 

Švedska Crkva (otpadnička crkva) je nekada bila u sastavu vlade Švedske (na švedskom jeziku: Statskyrkan’’) ali je postala nezavisna prije nekoliko godina.  Sa tom promjenom finansijska imovina i posjedi su postali dio njihovog bogatstva.  Zbog toga, razumno je misliti da će biti u stanju da duže rade’’ nego mnoge druge slobodne crkve’’ dok naša država sve više postaje sekularizirana i sodomizirana.


Dakle, gdje sve ovo vodi žrtve homoseksualnog načina života?
Zapamtite, mnoge od tih žrtava su bile seksualno zlostavljane i traumatizirane kao mala djeca.  Seksualno zlostavljani mladići 7 puta više su skloniji da identificiraju sebe kao gej ili biseksualac nego oni koji nisu bili zlostavljani. 

Želim ovaj odjeljak završiti sa citatom koji je napisao Kupelian: Marketing zla, kako nam radikali, elitisti i pseudoeksperti prodaju razvrat prerušen u slobodu”.  Kupelian piše na strani 35 (u zagrade sam stavio ono šta sam ja naglasio):

Homoseksualci svoje pitanje izjednačavaju sa pitanjem crnaca i pokreta za ljudska prava tokom 60-tih godina prošlog vijekaBiti Afričkog porijekla očevidno ne uključuje osjećanje svoje savjesti i da je tvorac te savjesti – Bog.’’

Ali to je tačno zbog razlike što pokret za gej građanska prava’’ nije (u svojoj osnovi) u vezi promjene zakona tako da bi homoseksualci imali iste mogućnosti za pristup i napredak kao što je to bio slučaj sa crncima tokom 60-tih godina prošlog vijeka.  Homoseksualci već žive u slobodi i (izuzev nekolicine koji se bore sa pedofilijom) mogu stanovati, raditi ili igrati se gotovo gdje god požele.  U stvari, kao grupa, homoseksualci uživaju u većim prihodima nego većina populacije u Americi. (I imaju mnogo više vremena za uživanje i političke aktivnosti pošto ne moraju da se brinu o cijeni i troškovima podizanja djece).

Dakle, prava nisu u pitanju.  U pitanju je redefinisanje istine i cenzurisanje svakog kriticizma tako da bi militantnim homoseksualcima bilo mnogo udobnije njihovom stilu života bez da ih stvarnost uznemiruje.

Sjetite se, svi mi – uključujući i homoseksualce – imamo savjest (to je onaj standard iz druge dimenzije koji je Bog usadio u svakog od nas) koja u nama izaziva unutrašnji konflikt kada činimo nešto loše.  Ali ako upadnemo u stege sila tame, koje mi ne razumijemo, te počinemo da branimo naše obsesivnosti i kompulsivnosti, neizbježno ćemo početi da svoju savjest smatramo neprijateljem.  I iako smo možda donekle i uspješni u podržavanju tok unutarnjeg zvona, šta se desi kada se taj odbačeni faktor, savjest, pojavi u drugoj osobi i previse nam se približi?  Osjećamo se uplašenim.

Zbog toga, mi se osjećamo primoranim da utišamo taj glas savjesti’’ – ne samo unutar nas, nego i onaj unutar drugih ljudi, koji pokušava da probudi našu savjest sa kojom smo u ratu.  To znači da ne možemo da tolerišemo disidente. Mi ih jednostavno ne možemo podnijeti.  Zbog toga nam dođe da vrištimo. 

Za homoseksualca koji živi u poricanju, onda, čak i kada mu se u ljubavi ponudi pomoć, od recimo, kršćanina koji radi u ex-gej’’ službi ili je savjetnik u terapiji oporavka’’ – da bi se savladala zavisnost od homoseksualnosti – to im izgleda kao zla, izopačena mržnja.  U stvari, to je prava ljubav – koju mi pogrešno protumačimo kao mržnju i fanatizam jednostavno zato što u nama izaziva da se susretnemo sa istinom koja za nas nije dobrodošla.”