Br. 2
RFSL-ovo divljenje nemoralu u drevnoj Grčkoj

Sa RFSL-ove web-stranice:


“Onda i sada”
U DREVNOJ GRČKOJ, ljubav među starijim muškarcem i mlađim dječakom je bila veoma cijenjena. Unatoč tome nije ispravno kazati da je homoseksualnost tokom cijelog života bila norma, budući je cilj mladog čovjeka bio oženiti se. Sličan oblik homoseksualnosti nije postojao za žene niti za robove. Zato, ova vrsta homoseksualnosti odražava patrijarhalno društvo.

   
Grčki otok Lesbos, gdje je pjesnikinja Sapfo poučavala mlade djevojke u 5. stoljeću pr. n. e., je dobio ime po ženskom obliku homoseksualnosti. Riječ “lezbejski” dolazi iz ovog imena.


Kršćnastvo je uvelo nov način gledanja na seksualnost. Prokreacija je naglašena, a požuda osuđena. Homoseksualni čin je postao grešan, jer povrijeđuje red stvaranja.
(Kraj citata sa RFSL-a)


Primjetite kako RFSL kao da zavidi drevnom Grčkom društvu, jer su “veoma cijenili ljubav između starijeg muškarca i mlađih dječaka”. Ovdje govorimo o očigledno rasprostranjenoj pedofiliji u drevnoj Grčkoj. RFSL očito žali što je “kršćanstvo uvelo nov način gledanja na seksualnost”. Kao da tuguju za dobom kada su požuda i pedofilija bile norma.

  
Kršćanstvo je sigurno uvelo nov svjetonazor u kojem je vrijednost svake osobe naglašena. Kršćanstvo je zaustavilo bilo kakvo žrtvovanje ljudskog tijela u gladijatorskim predstavama, zaustavilo ropstvo, zaustavilo mogućnost starijim muškarcima “izraziti svoju visoko cijenjenu požudu prema mlađim dječacima” kako bi zadovoljili svoje zle strasti. Ženama je dana vrijedna i visoka pozicija te je postavljeno opće poštivanje prema ljudskom životu. Obitelj sa majkom, oce i djecom je postala zdrava utvrda društva. Seksualna vjernost među bračnim partnerima je željena norma, a ne ”ljubav između starijeg muškarca i mlađeg dječaka”, koju su toliko cijenili u drevnoj Grčkoj.


U ovoj novoj kršćanskoj civilizaciji, ljudi su počeli vrednovati moral i etiku, jer su vjerovali da će jednoga dana biti odgovorni za svoje postupke pred njihovim stvoriteljem. Izvješće o svojim postupcima prema obitelji i drugim ljudima u svom životu koje su upoznali. Iskreno, 2000 godina koje su uslijedile nisu bile savršene. Dogodili su se Križarski ratovi, tamni Srednji vijek, ropstvo i periodi promiskuiteta, pijančevanja i općeg moralnog pada. Ali takvo ponašanje se smatra porokom te se nikada nije prihvatilo kao normalno niti poželjno. Tokom 2000 godina civilizacije naš svjetonazor se osnivao na dovoljno jakim vrijednostima koje su mogle ispravljati periode dekadencije i nemorala. Ali u naše vrijeme, u Zapadnom svijetu dogodio se dramatični preokret, koji se do sada nije mogao vidjeti.

     
Kraj naše sadašnje civilizacije?
Sada možemo vidjeti, prvi put u 2000 godina, kako su dekadencija i promiskuitet prihvaćeni kao nešto što je “dobro” za uživanje, a time i poželjno. Pri kraju ovog ljeta pročitao sam u Dagens Nyheter (pr: “Dnevne novosti”), glavne dnevne novine u našoj zemlji, apel čitateljima poslati poštom novini (kako bi to publicirali) priče o tome kako su bili nevjerni bračnom partneru tokom ljetnih praznika (“hur du varit otrogen på semestern i sommar”). Ovaj apel, kako bi čitatelji glavne dnevne novine mogli uživati čitajući prekrasni spisak požuda i nezakonitog seksa. Takvi poroci postoje oduvijek, ali ih naša civilizacija nikada nije slavila kao što to radi danas. Obiteljska struktura nam je toliko dobro služila u proteklih 2000 godina, a sada je uništavaju pred našim očima. Sada vidimo kraj naše veoma duge civilizacije.

 
U većoj perspektivi civilizacije nikada ne traju dovijeka. Pojavljuju se i nestaju. Zato nas to ne treba iznenaditi. To je slično krugu. Svaka civilizacija počinje sa barbastvom, nakon čega slijedi tiranija. Onda se uspostavlja zakon kako bi se upravljalo ponašanjem. U početku pod nekakvim diktatorstvom, ali od tamo se kreće prema političkoj slobodi i poštivanju ljudskog života, kada članovi društva ubiru plodove organizirane civilizacije koja je izgrađena na vrlini i podržavanju jedni drugih. Ali onda se ubacuje proždrljivost, koju slijedi lijenost i opća nevoljnost za radom. Zatim se pojavljuju dekadencija i poroci te uništavanje obitelji. Tu se nalazimo mi danas? Raspad naše civilizacije ide ka barbarizmu i zatvaranju kruga civilizacije.