Ovo pitanje je postavio tužitelj tokom suđenja Åke-u Green-u 19. siječnja, 2005. na Apelacijskom sudu u Jönköping-u. Tužitelj, Kejll Yngvesson, je izjavio da nema znanstvene potvrde o tome jesu li homoseksualci češće pedofili, već zapravo da su heteroseksualci skloniji pedofiliji. Kakva naklapanja, prazne riječi i besmislice!
Točan odgovor na ovo pitanje je veoma važan za javne police. Ako su heteroseksualci stvarno skloniji pedofiliji, onda to znači da određene aktivnosti i određena zanimanja trebaju biti rezervirana za homoseksualce. Homoseksualci bi trebali raditi u vrtićima, voditi djecu na izlete, izviđačke kampove itd., kako bi se smanjila vjerovatnost seksualnog zlostavljanja djece. Ali ako je suprotno točno, onda stvari moraju biti postavljene sasvim obratno.
Već sam u glavnom tekstu dovoljno ukazao i obezbjedio dovoljno poticajnih dokaza da je homoseksualna osoba sklonija pedofiliji nego bilo koja heteroseksualna osoba. Činjenice su činjenice te se ne smiju prekrivati ispraznim pokušajima uklopiti se i biti politički ispravnim, ako se odnosimo prema intelektualno iskrenim pojedincima.
Ovdje slijedi još jedna analiza iscrpne baze podataka. Iako je trend veoma očigledan, nekako se okoliša doznati točne brojeve zbog očiglednih razloga. Budući pedofilija je i dalje zločinački čin, a same žrtve ne znaju kako ili čak je li bi trebale to prijaviti, veliki dio toga se događa nezabilježeno u statistikama. Kada uhvate zlostavljača, nikada se sa sigurnošću ne može reći koja je njegova (ili njena iako je to puno rjeđe) seksualna orijentacija. Posebno u našem društvu političke ispravnosti ta tema se uopće i ne spominje.
I muškarac i žena mogu seksualno zlostavljati i dječaka i djevojčicu. Znači postoje četiri kombinacije. Dvije od četiri kombinacije (žena seksualno zlostavlja dječaka i muškarac seksualno zlostavlja djevojčicu) su heteroseksualne po prirodi i obično ih počinjava osoba sa heteroseksualnom “orijentacijom”. Slično, druge dvije (žena zlostavlja djevojčicu i muškarac dječaka) počinjavaju oni homoseksualne orijentacije.
Dakle, što je najčešće? Heteroseksualna zlostavljanja ili homoseksualna? Poprilično iscrpno proučavanje o ovome je obavilo Američko ministarstvo pravde – Statistika ministarstva pravde 2000. godine na osnovu baze podataka sakupljenje između 1991. i 1996. godine u 12 zemalja (Alabama, Colorado, Idaho, Illinois, Iowa, Massachusetts, Michigan, North Dakota, South Carolina, Utah, Vermont i Virginia). Ove države su bile dio NCVS-a (National Crime Victimization Survey (Pregled žrtava nacionalnog zločina)), a baza podataka je poznata kao NIBRS (National Incident-Based Reporting System (Nacionalni sustav izvješćivanja na osnovu slučaja)). Ime proučavanja je "Sexual Assault of Young Children as Reported to Law Enforcement: Victim, Incident and Offender Characteristics" (Seksualni napadi na malu djecu kao što su prijavljeni zakonu: žrtve, slučajevi i karakteristike nasilnika). Proučavanje je obavio Dr. Howard Snyder (up.11). Baza podataka koja podržava to proučavanje se nalazi u (up.12).
Evo znamenitih točaka proučavanja:
1. Od 57,762 žrtava koje su identificirale svoje nasilnike, raspodjela tipa seksualnih napada su sljedeći:
nasilno silovanje: 42%
nasilna sodomija: 8%
seksualno zlostavljanje sa predmetom: 4%
nasilno milovanje: 45%
2. Skoro svi nasilnici seksualnih napada, prijavljeni zakonu, su bili muškarci (96%). Dakle, kao shvatljiva pretpostavka, uzmimo da je 4% žena imalo sličnu raspodjelu kao i 96% muškaraca.
Glede muškaraca, "nasilno silovanje" je heteroseksualno zlostavljanje, a “nasilna sodomija” je homoseksualno zlostavljanje.
3. Kategorija postotaka (točka 1) su kombinacije svih starosnih grupa. Ali ako uzmemo u obzir samo slučajeve seksualnih napada gdje su žrtve mlađe od 18 godina (seksualno zlostavljanje djece), doznajemo (iz izvješća tabele 1) da
45.8% svih "nasilnih silovanja" je dio ove starosne grupe.
78.8% svih "nasilnih sodomija" je dio ove starosne grupe.
75.2% svih "seksualnih zlostavljanja sa predmetom" je dio ove starosne grupe.
83.8% svih "nasilnih milovanja" je dio ove starosne grupe.
Primjetite da 54.2% (=100%-45.8%) svih “nasilnih silovanja” se događa ženama “18 i starijima” dok samo 21.2% (=100%-78.8%) svih “nasilnih sodomija” se događa muškarcima “18 i starijima”. Ovo naravno odražava činjenicu da su žene i dalje ranjive na silovanje (heteroseksualni čin) u godinama kada se muškarci u većoj mjeri mogu fizički obraniti od seksualnog napada.
4. Kombinirajući stupanj slučajeva iz točke 3 sa onima iz točke 1 zaključujemo sljedeće:
45.8% x 42% (iz tabele 1) = 19.2% svih seksualnih napada su “nasilna silovanja” djevojčica (<18 god) - tj. heteroseksualna zlostavljanja.
78.8% x 8% (iz tabele 1) = 6.3% svih seksualnih napada su "nasilna sodomija" dječaka (<18 god) - tj. homoseksualna zlostavljanja.
75.2% x 4% = 3.0% svih seksualnih napada su "seksualni napad sa predemetom" na dječaka ili djevojčicu (<18 god) - tj. ili heteroseksualno ili homoseksualno zlostavljanje.
83.8% x 45% = 37.7% svih seksualnih napada su "nasilna milovanja" dječaka ili djevojčica (<18 god) - tj. ili heteroseksualno ili homoseksualno zlostavljanje.
Iz statističkih podataka predstavljenih u izvješću nije moguće sa sigurnošću reći koji postotak “seksualnih napada predemtom” i “nasilnog silovanja” je počinjen na djevojčicama (heteroseksualni čin) ili dječacima (homoseksualni čin).
Pogledajmo što imamo: 19.2 % svih seksualnih napada su definitivno slučajevi heteroseksulni zlostavljanja djeteta i 6.3% seksualnih napada su definitivno slučajevi homoseksualnih zlostavljanja djeteta. Ovo nam daje odnos 3:1 (=19.2/6.3) što znači da 1 od 4 (25%) svih slučajeva pedofilije (seksualnog zlostavljanja djece) naprave homoseksualci, a 75% heteroseksualci. Odnos heteroseksualaca prema homoseksualcima među populacijom uvelike se razlikuje od zemlje do zemlje i od jednog doba čovječanstva do drugog. Statistički podaci koje smo obrađivali dolaze iz perioda od 1991. do 1996. godine iz 12 država u SAD-u. Tokom ovog perioda pretpostavljeno je da je oko 2-3% populacije homoseksualno. Ako uzmemo da je prosjek 2.5% onda imamo da je ukupno 25% svih seksualnih zlostavljanja djece napravilo 2.5% populacije koji su homoseksualci. Ovo je neujednačena prezentacija čimbenika 10.
Drugim riječima: koristeći ovu metodologiju spoznajemo sa je “statistički prosječna” homoseksualna osoba 10 puta sklonija pedofiliji nego “statistički prosječna” heteroseksualna osoba.
Kao što je rečeno gore, ovaj zaključak je donešen na osnovu usporedbe zapisa zločina “nasilnog silovanja” i “nasilne sodomije” tokom 6 godina (1991-1996) iz 12 država u SAD-u. Rezultati se poklapaju sa onim što je predloženo brojnim drugim izvorima. Na primjer, provjerite nedavno izvješće Jon-a Dougherty-a naslovljeno "Pedofilija češća među homoseksualcima" (up.38).
Uvijek se možemo prepirati oko toga koliko su točni brojevi. Iskreno, ovise o pojedinim bazama podataka koje su dostupne i metodologijama koje se koriste. Ali nije upitna činjenica da su homoseksualci skloniji (daleko više) biti ili postati pedofilima za razliku od heteroseksualaca. Barem ne među intelektualno iskrenim istaživačima. Dokazi su preplavljujući.
Gorenavedena analiza i slične analize sadrže mnoge brojeve i statistike. Brojevi dobro prikazuju brutalne činjenice. Ali brojevi ne mogu nikada prenijeti ogromnu količinu povrede i ljudske patnje, koji se kriju iza brojeva. 7. veljače, 2005. godine otpušteni svećenik Paul Shanley je bio osuđen za seksualno zlostavljanje djece tokom desetljeća službovanja kao svećenik u Katoličkoj crkvi. Provest će ostatak života u zatvoru. Svi bi trebali pročitati tu priču (up. 39) i upoznati ljudsku patnju i o “paklu na zemlji” kroz što je trebala proći jedna njegova žrtva. Isto upoznati hrabrost žrtve koju je ista pokazala dok je svjedočila kada je sud osudio Shanley-a.
Danas mnoge homoseksualne lobi grupe po cijelom svijetu žele sniziti granicu “doba odobravanja” homoseksualnih činova. Dovoljno nam govori činjanica da ni jedan homolobi grupa ne govori o agendi kako zaštititi našu djecu od pedofilije. Zapravo rade suprotno. Istina je da ima heteroseksualaca pedofila. Bolesni ljudi. Ali nema heteroseksualne grupe koja otvoreno zagovara heteroseksualnu pedofiliju, aktivnosti slične homoseksualnoj NAMBLA-i (North American Man-Boy Love Association (Sjeverno-američka muškarac-dječak ljubavna asocijacija)). Niti ćete naći bilo koju heteroseksualnu grupu koja zagovara smanjivanje doba odobravanja. Niti ćete naći heteroseksualne grupe koje odlaze u Tajland slaviti heteroseksualnu ekstravagantnost kao što to radi homoseksualna zajednica na proslavi “Dana homoseksualaca” svake godine. Tajland je na žalost toliko popularan zbog toga što ima široko rasprostranjenu prostituciju djece.