Br. 4
Isječci iz knjige Dr. Nicolosis-a
“Roditeljski priručnik za spriječavanje homoseksualnosti”- (
UP.3). 

Politička ispravnost i dalje zarazno zahvaća sve naše asocijacije mentalnog zdravlja. Američka psihijatrijska asocijacija 1999. godine na rasporedu je stavila debatu treba li promjeniti seksualnu orijentaciju putem terapije. Debata je bila otkazana kada su se dva predavača, koja su trebali voditi debatu, povukli s izgovorom da je tema homoseksualnosti s mogućnošću promjene previše politički nabijena za jedan znanstveni skup. Psihijatar Jeffrey Satinover i ja smo izvorno trebali biti članovi panelne diskusije, ali su psihijatri, homoseksualni aktivisti, odbili sudjelovati ako ili Satinover ili ja učestvujemo u takvoj diskusiji.
Dakle vi ste u srednjoj školi i mislite da je heteroseksualnost norma? Sretno vam bilo prilikom izlaganja vašeg stava, izdavanja vaše teze, ili slaganja sa vašim kolegama. Bolje vam je držati za sebe taj pogled, inače ćete biti izbačeni iz društvenog kluba u koji toliko željno želite ući. 


Psihologiju sačinjava ‘krdo neovisnih umova,’ kao što izreka kaže, svi na sav glas objavljuju svoju ljubav različitosti dok inzistiraju da razmišljate upravo kao i oni. Je li profesija svjesna da ovdje imamo ironiju? Kao predsjednik NARTH-a (National Association of Research and Therapy of Homosexuality (Nacionalna asocijacija istraživanja i terapija homoseksualnosti)) bio sam ohrabren kada je predsjednik Američke psihološke asocijacije (APA-e), Norine Johnson, izdala članak koji je strastveno zagovarao intelektualnu slobodu. Rekla je: ‘Snažno podržavam otvorenu debatu unutar APA-e, bez obzira na jačinu ili intenzitet debate. Debata je zdrava. Neslaganje je zdravo. … Produktivna i zdrava znanost zahtjeva slobodu istraživanja i slobodu izražavanja.’


Što je motiviralo Johnson-inu strastvenu izjavu? Na žalost nije to bila briga za ljude koji žele promjeniti svoju seksualnu orijentaciju. Dr. Johnson je bila zabrinuta za javnu buku koja je sramotila asocijaciju: APA je izdala članak koji je tvrdio da se na pedofilske odnose, iznenađujuće, seksualno zlostavljani dječaci sjećaju kao pozitivna iskustva. Kao odgovor valu javne kritike, asocijacija je izrazila žaljenje glede članka. Dr. Johnson-ino strastveno zagovaranje znanstvene slobode zapravo je bilo obrana autorovog prava diskutirati o ‘prijateljskom’ pogledu na pedofiliju!


U svakom slučaju, ohrabren Johnson-inom spremnošću odnositi se sa kontraverzom, NARTH je napisao molbu tražeći dozvolu publicirati znanstvene susrete u APA publikacijama, kao što to rade i homoseksualne organizacije. (NARTH-ove molbe u prošlosti su bile odbijane.) Rezultat? Dobili smo odgovor, ne od predsjednika APA-e, već od Clinton-a Andreson-a, predsjednika Ureda za pitanja homoseksualaca, lezbejki i biseksualaca. Na žalost, Anderson predstavlja politički drugačiju grupu ljudi – homoseksualne odvjetnike. Oštro se suprotstavio NARTH-ovom pogledu na homoseksualnost i snažno odbiva liječenje pred-homoseksualne djece. Poslati NARTH-ovo pismo u ured Anderson-a je bilo kao žaliti se na zakonske prijestupe Gradskoj vjećnici, koja će to proslijediti policiji. Naravno, naš zahtjev je bio odbijen.

Ako APA stvarno želi znanstvenu otvorenost, onda organizacije kao što je NARTH moraju biti pozvane sudjelovati. Znanstvena sloboda zahtjeva uključivanje onih sa drugačijim razumijevanjem značenja i značajnosti ljudske seksualnosti. Ipak, roditelji će teško naći liječnika istomišljenika te trebaju znati da, kao što je ovdje napisano, vrata APA-e ostaje u biti zatvorena za alternativne poglede.”