Radi se o budućnosti vašeg djeteta |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
OTKRIVAJUĆI
MITOVE GLEDE Ako niste Šveđanin ili ne živite u Švedskoj, pritisnite ovdje kako bi se upoznali sa uvodnim informacijama ove web-stranice. Nadam se da ćete sljedeće informacije primiti otvorenog uma, jer ne želim nikoga povrijediti. Kad sam upoznao ovu istinu bio sam potaknut iznijeti je, jer sam se zabrinuo na našu djecu i unučad. UPOZORENJE
! Imajte na umu da je izopačeni način života – koji je RFSL-u toliko važan i bez imalo srama promoviran, ne samo na njihovog web-stranici, već i u njihovom opširnom materijalu – nešto što je dio programa našeg javnog školstva. Kao što ćete vidjeti, prljavština i prostota ima u izobilju. Većini ljudi RFLS material je nesumnjivo veoma odvratan i odbojan. Ali ranjivoj djeci među nama, od kojih se mnogi bore sa problemom spolnog identiteta, kada se vrate iz škole i otvore RFSL web-stranicu, taj material im ne nudi nije ništa manje nego pornografiju. Ako sasvim želite izbjeći upućivanja ka RFSL materijalu bit ćete jasno upozoreni. Nedavne vijesti: Uvod Bilješka: Nije za djecu 1. Koja je seksualna orijentacija najpoželjnija za vaše dijete ili unuka? Bez odgovarajućih informacija glede homoseksualnog načina života i različitih načina upražnjavanja koji su povezani s tim, neće moći odlučiti do kojeg stupnja želite promovirati razvoj jedne od dviju orijentacija (homo ili hetero). 2. Kako možete, tokom godina rasta i sazrijevanja vašeg djeteta, postaviti osnovu seksualne orijentacije koja će se razviti u pubertetu? 3. Je li dijete rođeno homoseksualno ili heteroseksualno? Je li to u genima? Uvod i tri dijela (mitovi) su podjeljeni na slijedeće podnaslove (ako pritisnete na bilo koju temu ili podnaslove odmah će vam se pojaviti taj tekst): Uvod 5. Seksualno prenosive
bolesti (SPB) Mit broj 2:
Ne možete utjecati na vaše dijete glede toga na koju će se seksualnu
orijentaciju odlučiti kada dođe pubertet. Mit broj 3: Seksualna
orientacija se nasljeđuje. Određena je genima. Uvod Upućivanja: Tip 1. Kako bi ograničio glavnu prezentaciju, određeni pozadinski materijal sam stavio u linkove, koje ćete naći na lijevoj strani menu-a. Gdje god vidite podcrtani broj (kao Br 1), dodatne informacije o toj stvari ćete naći tako što ćete odmah pritisnuti na taj broj ili ćete otići na lijevu stranu i pritisnuti isti broj. Tip 2. Određeni materijal je preuzet iz nekoliko knjiga, koje se korise kao izvori za prezentaciju. Upućivanja na ove knjige se pojavljuju kao "UP." (velika slova), nakon kojih se nalazi broj i zatim broj stranice u knjizi gdje se ta informacija nalazi. Većina od ovih knjiga se pozivaju na druge znanstvene materijale. Tip 3. Jedan dio materijala iz knjiga (izvora) koji smatram posebno značajnim označio sam sa "up." (mala slova) poslije kojih se nalazi broj. Ovaj način upućivanja isto tako koristim i za određene web-stranice na Internetu. Neka od ovih upućivanja, posebno RFSL-ove web-stranice, se neće pojaviti, jer kada je neka tema žestoko napadnuta zbog njihovog jezivog materjiala, onda oni samo ukinu stranicu. Zato ne znam je li neki link još uvijek važeći (je li još aktivno postoji) te vam se stranica može na trenutak zamrznuti. No, materijal koji sam ja upotrijebio je veoma svjež na web-stranicama, od ožujka 2007. Sva upućivanja ovog tipa (tipa 3) imaju direktnu vezu (link) te je potrebno samo pritisnuti na up. broj. Ispis sva tri tipa upućivanja (“br.”, “UP.”, “up.”) se može naći pritiskanjem na link na dnu lijevog stupca. Besplatne
knjige: Svi besplatni materijali su na engleskom jeziku. Sav drugi materijal koji vam nije dostupan besplatno može se kupiti na (na primjer) www.amazon.com. Kontakt Ron Linden Švedska Putovanje
Švedskom Najnovija bilješka: Krenuli smo na ovo putovanje 2005. godine, ali neće biti dovršeno zbog postojanih prijetnji homomafije u našoj zemlji. Za druge informacije o putovanju vidi link na menu-u na vrhu stranice pod nazivom “homolobi ili homomafija?” Počnimo sada mitom broj 1. Mit broj 1: Heteroseksualni i homoseksualni načini života su jednako zdravi i poželjni Zašto je neophodno promotriti
homoseksualna djelovanja koja prevladavaju? Dalje kažu (stranica 155): Kirk i Madsen nadalje objašnjavaju (stranice
155-156): Što se tiče istinitosti oglasa, Kirk i
Madsen arogantno izjavljuju (stranica 154): Ovdje u Švedskoj deva je već cijela ušla u šator. Šveđani su progutali laži na široko i na veliko. RFSL su već “predstavili svoje karakteristike jednu po jednu”. Samo ako ih opišemo moći ćete (kao roditelji) spasiti vaše dijete od takvog načina života. Samo kada shvatite da su njihovi “oglasi laži” tražit ćete i naći ćete neophodne alate kako spriječiti homoseksualno razvijanje kod vašeg djeteta. Dakle, usporedimo sada dva načina života. No prvo dogovorimo se – unatoč lažima iz oglasa RFSL-a i njihovih podržavatelja – da su homoseksualni i heteroseksualni ljudi jednake vrijednosti. Svi ljudi imaju jednaku vrijednost. Svi bi se trebali složiti oko toga. Ipak, ako ćemo govoriti o tome koja je poželjna seksualna orijentacija i za pojedince i za društvo, mišljenja su različita. Postoji jedna grupa koja tvrdi da je homoseksualni način života, sa svojim nedostatkom tabu-a i slobodom uživanja bilo kojeg seksa, poželjniji način života. No, postoje i oni koji vjeruju da je heteroseksualni način života poželjniji i glede svjetonazora pojedinca i glede svjetonazora društva. Sada ćemo usporediti dva načina života kako bi vi kao roditelj mogli odlučiti kako želite usmjeriti vaše potomke i dosljedno tome usmjeravati ih. Budući govorimo o tome što je vama kao roditelju poželjnije, govorit ćemo samo o onome što je najbolje za vas i vaše potomke, a ne i učinke na društvo u cjelini (npr. Medicinski troškovi liječenja seksualno prenosivih bolesti, cijena koju plaća društvo zbog zloupotrebe droga, kako drugim medicinskim istraživanjima nedostaje sredstava zbog pojačane usredotočenosti na SIDU itd.). Usporedba dva načina života otkriva sljedeće:
Korjen problema muškog homoseksualnog načina života – odvojeno od moralnog aspekta i aspekta vjernosti – su različiti oblici analnog seksa. Ovo je veoma središnja stvar tog načina života, kao što pokazuje i “Analni priručnik” (up. 13) na RFSL-ovoj zvaničnoj web-stranici. Oko dvije trećine muških homoseksualaca prakticiraju različite oblike analnog seksa i sličnih aktivnosti. Kao posljedice toga nastaju mnoge zdravstvene bolesti i povezani problemi. Sljedeća epidemija među čovječanstvom se očekuje. Pogledajmo sada pobliže svako od ovih 9 područja usporedbe. 1. Prosječna
starosna dob. 2. Upotreba
nelegalnih droga. Odgovor se nalazi na jednog drugoj web-stranici RFSL-a. Moram priznati da sam se razmišljao bi li uključio ovaj materijal. Uistinu je odvratan većini normalnih ljudi. No konačno, to se nalazi na RFSL-ovoj web-stranici i bolje objašnjava od riječi zašto su toliko prisutne nelegalne droge. Na ovoj web-stranici RFSL-a (up.5) piše: “Lizanje anusa – čmarolizanje” Drugim riječima: “za novajliju je odbivno, no za iskusnog sudionika je nebo na zemlji”. Sama ova činjenica – da je odbivno novajlijama – objašnjava zašto se koriste nelegalne droge kako bi se obavila ova praksa. Ista stvar se događa prilikom mnogih drugih aktivnosti koje homoseksualci prakticiraju (na primjer takozvano “šakanje” itd.). Dobro je poznato da iskusni stariji muškarci vole inicirati mlađe muškarce i djecu u “misterije” različitih seksualnih praksi. Kao kada je naš sudac Vrhovnog suda Leif Thorsson tražio i platio za homoseksualne usluge 20-godišnjem mladiću u Stockholm-u (Br 1). Kasnije ćemo se više posvetiti ovom fenomenu. Čitajući RFSL-ovu web-stranicu shvatit ćete da postoji napredovanje u seksualnim iskustvima. Jučerašnja prosta i izopačena djela danas više neće biti dovoljna. 3.
Učestalost samoubojstava. 1). Kada “pred-homoseksualni” dječak uđe u pubertet, on je često puta do tada doživio odbačenost svojih vršnjaka. Tokom njegovih godina sazrijevanja često se osjeća kao da nije poput ostalih dječaka. Ovo je već pridonijelo emocionalnoj traumi kod njega. Hitno mu treba drugi muškarac (ili muškarci) koji će potvrditi njegovu muškost. Umjesto toga, ono što on često prima je RFSL propaganda, koja ga vuče sve dublje i dublje u homoseksualni način života. 2). Ako onda “izađe” kao homoseksualac još više doživljava ismijavanja i odbacivanja od mnogih ljudi. Možda ga čak i odbace članovi njegove obitelji. Čak i mnogi članovi u crkvi ne znaju pružti odgovarajuću pomoć. Ali čak i da je prihvaćanje potpuno, većina homoseksualaca nikada neće biti sretna, jer će se unutra sebe osjećati da nešto nije u redu i da nije prirodno. 3). Dok nastavlja sa homoseksualnim načinom života uviđa da to ne dovodi do pravog zadovoljstva. Budući to nije prirodno, nikada neće ni biti emocionalnog zadovoljstva. Ono što je bilo dobro jučer više ne zadovoljava danas pa time neizbježno osoba se prepušta sve izopačenijim iskustvima i postaje sve više nezadovoljna. Postoji jedno pogrešno shvaćanje koje gay (homoseksualna) agenda promovira, a to je da će potpuna i bezrezervna tolerancija smanjiti broj samoubojstava. Možda će postotak (ili učestalost) opasti. No, s druge strane to će dovesti do sve većeg broja dječaka koji će postati homoseksualci. Onda će to roditelji prihvatiti kao normalno i prirodno i neće napraviti ništa kako bi to spriječili. Iako bi učestalost mogla opasti, sama činjenica da će ih biti sve više koji će biti privučeni homoseksualnim načinom života znači da će se povećati ukupan broj samoubojstava. U ovom kontekstu želim reći nešto više o odgovarajućim stavovima brižljivih i suosjećajnih heteroseksualaca prema homoseksualcima. Među elektronskom poštom koju sam primio od mojih sugrađana, putem kontakta na ovoj stranici, jedan gospodin (očigledno kršćanin) je napisao: “Zar nije problem (sa kršćanskog stajališta) da oni koji su najviše propatili radi nesretnog odrastanja (tj. nisu imali oca) će isto tako biti i oni koji će biti najviše izloženi riziku postajanja homoseksualcima. Pitanje kako pokazati kršćansku ljubav i brigu homoseksualnoj osobi je veoma teško”. Očigledno je što gospodin ima na umu. Kada adolescent pokazuje početke homoseksualnosti, a znamo (ili vjerujemo s razlogom) da je korjen k tomu neodgovarajući odgoj, zar ne bi trebali prihvatiti taj način života i olakšati mu (ili joj) prihvatiti homoseksualni način života. Postoje dvije stvari koje su dio gospodinove poruke: a) naši stavovi i b) fer za sve. a) Naši stavovi Ovo je veoma dobro komunicirano u dirljivoj priči o “Randy-u” u Chuck Colson-ovoj knjizi “The Good Life (Dobar život)”. “Prison Fellowship” nam je dozvolio prevesti poglavlje (naslovljeno “Moralnost i prirodni poredak”) na švedski, koje možete dobiti ako ga zatražite. Vidite stranični stupac pod “Besplatna literatura” kako bi ga naručili. Ako znate engleski jezik, toplo prepoučujem kupiti knjigu (“The Good Life” od Chuck-a Colson-a, osnivača i predsjednika uspješnog “Prison Fellowship-a”). Dakle, sve se svodi na to: Vjerujete li ili ne da se homoseksualnost može spriječiti i “ispraviti” ako se već pojavila? Zbog toga sam napisao mitove 2 i 3 pomoći vam shvatiti kako se to može spriječiti. Isto, zašto je homoseksualnom lobiju važno sakriti tu informaciju od vas. b) Fer za sve 4. Učestalost
pedofilije Kada god muškarac seksualno zlostavlja dijete, sam čin je po prirodi homoseksualni čin bez obzira je li počinitelj identificiran kao homoseksualac. Razmišljajte samo o svim katoličkim svećenicima koji su seksualno zlostavljali dječake. Očigledno, to je napravio netko sa homoseksualnim namjerama, iako svećenik nikada ne bi priznao da je on homoseksualac. Slično, seksualna zlostavljanja svih djevojčica su zločini homoseksualne pedofilije. Dakle, slijedi da ako pogledamo odnos seksualnog zlostavljanja dječaka i seksualnog zlostavljanja djevojčica, to bi nam trebalo dati određene uvide. Ako ništa drugo, obično se manje izvješćuje o seksualnom zlostavljanju dječaka od strane muškaraca, za razliku od seksualnog zlostavljanja djevojčica od strane muškaraca. Treba imati na umu da ima biseksualnih seksualnih zlostavljača koji žele i dječake i djevojčice. Statistike ukazuju na to da seksualno zlostavljanje dječaka nije daleko od seksualnog zlostavljanja djevojčica, iako u prosjeku ima oko 25 do 50 puta više heteroseksulaca od homoseksualaca među općom populacijom. Čak i politički ispravan liberalni medij kao što je Los Angeles Times to mora priznati. 25-26.08.1985. godine su izvjestili o istraživanju 2628 odlsrlih osoba po cijelom SAD-u. 27% žena i 16% muškaraca su tvrdili da su bili seksualno zlostavljani kao djeca. Drugim riječima, samo 1.7 puta (=27/16) više djevojčica je bilo seksualno zlostavljano nego dječaka. Budući da je 25/1.7=14.7 i 50/1.7=29.4 slijedi da su homoseksualni muškarci između 14.7 i 29.4 puta više skloniji postati pedofiliji nego heteroseksualni muškarci. Gruba analiza kao što je ova gore navedena, bazirana je na pretpostavci da su svi seksualni zlostavljači muškarci. Ipak, u LA Times-u 7% djevojčija je bilo seksualno zlostavljano od žena i isto tako 7% dječaka su bili seksualno zlostavljani od žena. Znači, muški seksualni zlostavljači su bili 93% za razliku od prethodno pretpostavljenih 100% ukupnog broja seksualnih zlostavljača. Putem ovog “prepravljanja” doznali su da je svako 4. od 10 seksualnih zlostavljanja u ovoj istraživanju počinio homoseksualac. Znači, 40% podijeljeno sa 2-4% homoseksualne populacije to postaje između 10 (=40/4) do 20 (=40/2) puta više izgleda da je bilo koji muškarac homoseksualac pedofil od bilo kojeg heteroseksualnog muškarca. Ovo se uspoređuje sa “neprepravljenim” brojevima gore (14.7 do 29.4 puta više vjerovatnosti). Ako posjetite (Mit1-1) pritisni ovdje imate pristup ovoj i drugim studijama na ovu temu. Jednu stvar treba primjetiti. Većina statističkih podataka u prethodnim proučavanjima su osnovana na podacima prije homoseksualne eksplozije kada su mediji popularizirali ovaj način života. Danas, postotak homoseksualaca može biti daleko iznad povijesnog stupnja od 2%-4% stanovništva. Zato, ako – na primjer – su postotci danas između 4% i 8% homoseksualaca te se to primjeni na istu bazu podataka, rezultati se smanjuju koeficijnetom 2 od 10-20 puta na 5-10 puta veću vjerovatnost pedofilije među homoseksualnim muškarcima. Ali takvo računanje je naravno artefaktno. Budući da postotak homoseksualaca raste među populacijom, raste i ukupni broj zločina pedofilije koji počinjavaju homoseksualci. Znači, vjerovatnost će uvijek biti veća 10-20 puta da je homoseksualni muškarac pedofil nego li heteroseksualni muškarac. Jasno je iz brojeva da većina homoseksualaca nisu pedofili. Dakle, biti dijelom grupe koja ima sve veću učestalost pedofilije je (veoma razumljivo) često uznemiravajuće nepedofilnim homoseksualcima. Ovo je slično siutaciji sa “North American Man-Boy Love Association” (NAMBLA – Sjevernoamerička čovjek-dječak ljubavna asocijacija) koja je sramota mnogim nepedofilnim homoseksualcima. Bilo kako bilo, prihvaćanje pedofilije polako, ali sigurno, se više raste u našem izopačenom društvu. Dakle, neće proći puno vremena prije nego što NAMBLA više neće biti na sramotu. Pogledajmo sada neke primjere i onda ću predstaviti moju statističku analizu iscrpne i zanimljive baze podataka. 4:1. RFSL na svojoj web-stranici izražava divljenje starijim muškarcima koji imaju seks sa mladim dječacima. Tamo piše: “U drevnoj Grčkoj ljubav između starijih ljudi i mlađih dječaka se veoma cijenila”. Za više informacija pritisni ovdje (Br 2) 4:2. Javna je tajna da je Tajland - sa svojom poznatom prostitucijom djece – popularna destinacija homoseksualaca. Na ovoj informacijskoj stranici (up.8) – upućenoj homoseksualnim muškarcima – čitamo zašto je ta zemlja toliko popularna. Evo dijela teksta: “O gay sceni. Imajte na umu da su Thai-muškarci
koje ćete sretati po barovima radnici i da je vaše zadovoljstvo i sreća
njihov prihod. Ako razgovarate sa muškarcem u baru, kupite mu piće, ostavite
napojnicu ili i jedno i drugo. Patong ima barove sa kabaret
predstavama, striptizerima, seksi predstavama, barovima i restoranima te
gotovo svi imaju Thai-muškarce koji su spremni uslužiti gosta. Ako vam se
svidi neki Thai- muškarac doznajte od šefa sale ili vlasnika govori li
engleski. Uvijek je najbolje
biti direktan sa Thai-muškarcem i vlasnikom bara. Doznajte što se
Thai-muškarcu sviđa, a što ne. Isto tako doznajte je li voljan provesti
cijelu noć sa vama ili samo kraći period vremena sa vama. Ako ne doznate ove
stvari na vrijeme možda ćete biti zbunjeni i razočarani kasnije. Postoji
uvijek točno određena pristojba koja se mora platiti baru ako želite odvesti
Thai-muškarca koji tamo radi. Možda će biti nešto fleksibilniji oko plaćanja
samom Thai-muškarcu. To može uključivati samo seks, provesti noć zajedno, ili
ćete imati pridružbu tokom cijelog vašeg odmora. Molimo vas zapamtite, on ima
prijatelje i obitelj te će mu trebati nešto vremena i za njegov privatni
život. Možete platiti na kraju avanture, ali je mudrije plaćati tokom
zajedničkog druženja ... Još k tomu, nakon što je Cunami pogodio Tajland, gay zajednica je bila prisiljena odložiti veliki gay festival u Phuket-u, na razočarenje mnogih naših gay ljudi. To je sa žaljenjem objavljeno na RFSL-ovoj web-stranici. 4:3. Niskozemska i Belgija su dobro poznate zemlje koje postojano spuštaju dobnu granicu zrelosti između odraslih i djece (sada je 12 godina). Zato ne iznenađuje da Bo Svensson – Glavni sudija švedskog Vrhovnog suda i branitelj seksualnih “poslova” – kao da slijedi belgijski pravni sustav. On je to obrazložio u jednom intervjuu gdje je branio svog prijatelja na našem Vrhovnom sudu, Leif Thorsson-a, koji je kupio seksualne usluge od mladog studenta u Stockholm-u. (Br 1). 4:4. Nedavno je The Journal of Homosexuality izdao posebno izdanje posvećeno “The paedophilia debate” (Debati pedofilije). Izdavač, John DeCecco je isto tako dio izdavačkog odbora “Paedika: The Journal of Paedophilia”, niskozemske publikacije koja sponzorira “istraživanje pedofilije” kako bi pokušao učiniti pedofiliju prihvatljiviju u društvu. To posebno izdanje izražava esencijalni, utjecajni i rasteći segment homoseksualne zajednice koja niti sakriva, niti osuđuje pedofiliju (UP.1 stranica 63). Homoseksualni lobi voli naglasiti da ima više heteroseksualnih pedofila od homoseksualnih u društvu. Ako govorimo o ukupnom broju takvih zločina to je istina. Naivna javnost to prihvaća i ostavlja takvim. Ali, ako pogledate učestalost pedofilije, homoseksualna pedofilija je puno češća. Po koeficijentu koji je vjerovatno negdje oko 10. Razlog zašto postoje te znatne razlike od proučavanja do proučavanja – kao što je rečeno ranije – je zato što je teško odrediti točan broj u određenoj bazi podataka. Ovo može navesti neke pogrešno diskreditirati cijelu stvar ozbiljnosti povećane učestalosti pedofilije među homoseksualnim muškarcima. Ali sva proučavanja pokazuju isti jasni trend. Iskreno, postoje određena proučavanja koja upućuju na manju vrijednost od koeficijenta 10. Jedno takvo proučavanje (UP.1 stranice 64-65 i up.9), je pokazalo da ima 36 puta više heteroseksualaca nego homoseksualaca. Ali je broj heteroseksualnih zlostavljanja bio “samo” veći od homoseksualnih zlostavljanja. Znači postoji samo 3 puta veća vjerovatnost (=36/11) da će homoseksualni muškarac biti pedofil nego li heteroseksualni muškarac. Ali jedno drugo proučavanje iz 1988. godine su objavili u “Psychiatric Journal of the University of Ottawa” Bradford, Bloomberg i Bourget (up. 10). Oni su pokazali da između 19% i 33% od svih prijavljenih pedofilija su napravili homoseksualni muškarci. Budući da ima 3% homoseksualaca od svih ljudi, “nategnuta prezentacija” pedofilija među homoseksualcima postaje između 6 (=19/3) i 11 (=33/3) puta veća učestalost nego kod heteroseksualnih muškaraca. Važno je zapamtiti da od 1973. godine, kada je APA odjednom izjavila da je homoseksualnost normalno ponašanje (vidi Mit 2 podpoglavlje 1 dolje), discipline psihologije i psihijatrije su izgleda preplavili homoseksualci s određenim agendama. Zato se može očekivati da su proučavanja od onda (i posebno kada su i sami autori homoseksualci) veoma pristrana i često im nedostaje intelektualne iskrenosti u području “istraživanja” glede homoseksualnosti. Vidi Mit 3 dolje za nekoliko takvih primjera. Zato, proučavanja u području pedofilije među homoseksualcima obavljena sada treba uzeti s rezervom. UP.2 stranice 121-140 ispisuju nekoliko uglednih studija i izvješća od kojih svi upućuju na veću učestalost pedofilije među homoseksualcima. Također želim predložiti ovo upućivanje [up.38] (Report: pedophilia more common among 'gays' - Research purports to reveal 'dark side' of homosexual culture) (Izvješće: pedofilija češća među ‘gay’-ovcima – istraživanje želi pokazati ‘tamnu stranu’ homoseksualne kulture). Detaljna analiza opsežne baze podataka (od 12 država u SAD-u od 1991. do 1996. godine) izdano od the Bureau of Justice of the US 2000. godine (up.11 i up.12), predlaže odnos od 10:1 učestalosti pedofilije između homoseksulanih i heteroseksualnih muškaraca (Br 3). 5. Seksualno
prenosive bolesti (SPB) U to vrijeme bolest je bila poznata kao GRID (Gay-Related Immune Disorder (Gay osnovani imunološki poremećaj)). Ali je uskoro gay zajednica – koja je odjedanput postala utjecajna – uspjela promjeniti ime u AIDS (Acquired Immune-Deficiency Syndrome (dobiveni sindrom imunološkog poremećaja)). Danas svi znaju o tragičnoj i svjetskoj HIV/AIDS epidemiji. Ali osim HIV/GRID/AIDS ima puno drugih SPB. Među njima su HPVs (Human Papillomavirus), grupno ime za otprilike 70 različitih tipova virusa. Proučavanje homoseksuslanih i biseksualnih muškaraca u San Francisco-u je pokazakala da je HPV gotovo uvijek prisutan među HIV pozitivnim muškarcima i 60% HIV negativnih homoseksualaca i biseksualaca. Slično k tomu, mnoge druge SPB (Gonoreja, Sifilis, Kaposi Sarcoma, etc.) su puno učestalije među homoseksualcima. Isto tako Hepatitis B je učestaliji među homoseksualcima. Postoje dva glavna razloga za ubrzano širenje SPB među homoseksualacima: 5:1. Učestalost analnog seksa među homoseksualcima je vrlo visoka. Prema jednom izviješću (up.13): Increases in Unsafe Sex and Rectal Gonorrhea among Men who have Sex with Men (MSM) San Francisco, California, 1994-1997, Mortality and Morbidity Weekly Report, Centers for Disease Control and Prevention, January 29, 1999,45 ] postotak analnog seksa među homoseksualcima je narastao od 57.6% do 61.2% između 1994 i 1997. Dovoljno je samo pogledati “Analni priručnik” na RFSL-ovoj web-stranici, koji se veoma dobro oglašava na toj stranici (up.14) – te shvatiti koliko je rasprostranjena ova praksa među homoseksualcima. Analnim seksom se prenose SPB puno lakše nego vaginalnim seksom. Proučavanje, predstavljeno u New England Journal of Medicine, je pokazalo da je “vjerovatnost HIV prijenosa prilikom nezaštićenog primanja analne penetracije bila između 0.008 i 0.032, ili između 1 na 125 i 1 na 31 svaki put kada se dogodio takav čin” (UP.2 stranice 71-72). Samo za usporedbu, vjerovatnost HIV prijenosa prilikom nezaštićenog vaginalnog seksa je “samo” između 0.0005 i 0.0015 ili između 1 na 2000 i 1 na 666. Znači, analni seks je 5 do 64 puta riskantniji nego li vaginalni seks. No, prijenos se ne događa samo krvlju ili slinom. U tisku “Analno zadovoljstvo i zdravlje” (Jack Morin, Anal Pleasure and Health: A Guide for Men and Women, San Francisco, Down There Press, 1998 p. 220) piše: “Takvim seksualnim aktivnostima postoji velika vjerovatnost da nešto fekalija uđe u usta seksualnom partneru. Najdirektniji put je oralno analni kontakt.” 5:2. Veći broj partnera među homoseksualcima. RFSL web-stranica će nam to potvrditi i reći kolika je vjerovatnost da će s poštovanjem homoseksualci prihvatiti nezaštićeni seks (up.15). Netko je tamo napisao: “Mi volimo jedan drugoga i obojica samo HIV negativni. Seksamo se bez zaštite, ali s drugima koristimo kondome. Možemo se osloniti i na dogovor ako smo se dva puta provjerili da smo HIV negativni, a među provjerama je prošlo 3 mjeseca, te smo se isto tako seksali sa kondomima u međuvremenu. Antitijela se razvijaju za tri mjeseca. Onda se morate dogovoriti koja ćete pravila primjeniti ako se sretnete sa nekim drugim. Do tada seksajte se uvijek sa kondomom i odmah kažite vašem partneru ako ste se seksali nezaštićeno, to je dobar dogovor.” 6. Nevjernost
partnera. Iznad većeg rizika SPB među homoseksualcima (vidi gore) veliki broj nevjerstava u njihovim partnerstvima je često rezultat dodatne emocionalne traume za jednog od partnera kada se veza prekine. Osim toga, postoji emocionalna trauma kod svakog usvojenog djeteta. Sada je još i veći rizik pedofilije (još veći strah za naše malene), jer je naš Sabor (“Riksdag”) u veoma besramnom činu legalizirao usvajanje od strane homoseksualnih partnera. (Vidi “Parada Srama” pod Mitom 4.2 dolje). 7. Društvena
i socijalna prihvaćenost. ISLAM (Kuran 4:16) (Kuran 27:55) ŽIDOVSKO-KRŠĆANSKA 8.
Abnormalna usredotočenost na seks. 9. Rektalni
problemi. “Seksanje šakom” Znači, čak i kada se koriste kondomi u smanjivanju virusni i bakterioloških infekcija (vidi gore) analni seks može povrijediti, uglavnom onoga u koga se prodire. Često dovodi do “rektalne inkontinencije” kao i do analnog tumora. Membrana koja obavija rektum je gotovo uvijek oštećena. Čak i kada nema veće traume, postoje manje (čak i mikroskopske) rupture rektalne membrane, koje dozvoljavaju prijenos bakterija u krvotok. Zato, iako vjerni homoseksualni partneri imaju manji rizik od SIDE, često su ranjivi prema drugim ne-SIDA zarazama (zbog relativne vjernosti i povjerenja), jer se upuštaju u takve prakse. Često su žrtve drugih ozbiljnih – a ponekad i smrtnih – infekcija koje uzrokuju fekalije koje su ušle u krvotok. To uključuje Hepatitis B i mnoge druge neuobičajene infekcije kao što su shigellosis, Guardia Lamblia, koje su zajedno sada poznate kao “Gay crijevni sindrom (Gay Bowel Syndrome) (GBS)" [UP.2; stranice 80-82]. Članak u tisku [F.N. Judson, "Sexually Transmitted Viral Hepatitis and Enteric Pathogens", Urology Clinics of North America 11,. No.1 (veljača 1984), pp.177-185] sumarizia to na sljedeći način: “Zbog većeg broja seksualnih partnera i seksualnih praksi kao što su lizanje anusa i analni seks, homoseksualci imaju posebno veći rizik dobivanja Hepatitisa B, Giardiasis, Amebiasis, Shigellosis, Campylobacteriosis i anurektalne infekcije zajedno sa Neisseria gonorrhea, Chlamydia trachomatis, Treponema palladium, Herpes simplex virus i HPV (Human Papilloma Viruses)". Poslije ovog uspoređivanja načina života kao pozadine, vi – kao roditelj ili djed ili baka – možete oblikovati neovisno mišljenje glede toga koji način života bi više voljeli da vaši potomci (posebno muški) naslijede. Posebno je važno odrediti koliko ste daleko spremni ići kako bi spriječili da se ne razvije homoseksualni način života. U sljedećem poglavlju (mit 2) istražit ćemo što možete napraviti kako bi utjecali na vaše dijete (još u ranoj dobi) što nam daje više izgleda da će se odlučiti za željenu seksualnu orijentaciju kada uđe u pubertet. Mit broj 2: Ne možete utjecati na buduću seksualnu orijentaciju vašeg djeteta. U izlaganju koje slijedi, odlučio sam opisati određene postupke koje trebate poduzeti – a koje izbjegavati – ako želite da vaše dijete odabere heteroseksualni način života nakon ulaska u pubertet. Ali, ako preferirate homoseksualni način života (na primjer homoseksualni partneri koji su usvojili dijete) onda želite napraviti suprotno onome što je predloženo dolje. 1. Homolobi
prikriva uvjerljive rezultate opširnog istraživanja. Ovo je rezultat neprestane propagande RFSL-a i SVT-a u zadnja tri desetljeća. Ako niste Šveđanin, trebate znati da je SVT švedski TV monopol; zapravo propagandna i indoktrinacijska ruka RFSL-a. Zato i ne iznenađuje da je SVT dobila prestižnu “Duga nagradu” kao najbolji i istaknuti potpomagatelj agende RFSL-a. Oni su dobili tu nagradu za vrijeme “Tjedna gay parade” u Stockholm-u, Švedska. Naš glavni grad Stockholm je postao magnet (zapravo Mecca) homofiličara iz cijele Europe. Homolobi je ekstremno utjecajan u našem društvu danas. Na svim poljima. Oni jako dobro znaju da je njihov politički utjecaj u direktnoj proporciji sa njihovim brojevima. Mnogi roditelji i rodbina postaju podržavatelji RFLS-a čim doznaju da je jedan od njihove obitelji postao homoseksualac. No, u isto vrijeme u sebi vjeruju da je to tragedija. Zato, ako ste roditelj ili djed ili baka koji bi htjeli da se vaš potomak odluči za heteroseksualnu orijentaciju, slušajte pažljivo ono što slijedi. Veliki dio materijala koji slijedi je preuzet (s dopuštenjem) iz američke knjige koju je napisao Joseph Nicolosi naslovljenu ”A Parent's Guide to Preventing Homosexuality (Roditeljski priručnik za spriječavanje homoseksualnosti)” (UP.3). Nicolosi je doktor psihologije. Treba imati na umu da se ova knjiga bazira na onome što je pokazalo psihološko istraživanje te nije bazirano na religioznim konceptima. Zbog svojih stavova doktora Nicolosi-a su anatemizirali vodeće figure i mnogi članovi “American Psychological Association”. 1973. godine srodna asocijacija - The “American Psychiatric Association” ili “APA” je izglasovala izbrisati homoseksualnost sa zvanično potvrđenog spiska psihijatrijskih bolesti (the Diagnostic and Statistical Manual ili skraćeno DSM). To se dogodilo usljed oštrog udarca kojeg je izvršila grlata i ljuta grupa homoseksualaca i njihovih simpatizera (UP.1 stranice 32-35). Od onda, homoseksualni psihijatri, psiholozi i njihovi simaptizeri sve više kontroliraju istaživanja, izvješća i simpozijume unutar njihovih organizacija. Primjerom dr. Nicolosi objašnjava ovu promjenu u polici. Napisao je (UP.3; stranice 171-172): ”Politička ispravnost
nastavlja širiti pošast po svim našim asocijacijama mentalnog zdravlja. Godišnja
konvencija 1999. godina “American Psychiatric Association” je postavila na
dnevi red debatu je li moguće promijeniti seksualnu orijentaciju putem
terapije. No, debata je bila otkazana kada su se dva naznačena govornika
povukla, s izgovorom da je tema homoseksulanosti s mogućnošću promjene
previše politički nabijena za jedan znanstveni skup. Psihijatar Jeffrey
Satinover i ja smo izvorno trebali biti članovi panel-diskusije, no
psihijatri gay-aktivisti
su odbili sudjelovati ako ili Satinover ili ja sudjelujemo u takvoj
diskusiji. Za više informacija o ovoj temi pritisni na ovaj link (Br 4 na straničnom stupcu). Ako je potiskivanje istine od strane homolobija toliko jako u SAD-u, zamislite koliko onda mora biti u našoj zemlji. Vjerovatno nema ni jednog psihologa ili psihijatra u Švedskoj koji bi htio (ili se usudio) surađivati sa roditeljima koji bi doveli svog dječaka u njihov ured zbog bojazni da se kod djeteta pojavljuju ženstvena ponašanja. Znači, vi kao roditelj ili djed ili baka ste ostavljeni sami na sebe osloviti brigu o budućoj seksualnoj orijentaciji vašeg potomka. Kako bih vam pomogao, ponuđeni materijali su vam dostupni besplatno. Naći ćete kontak informacije pod naslovom “Besplatna literatura” na straničnom menu-u ili mi pišite na: Nakon ovog podužeg uvoda, pogledajmo sada što iskreno istraživanje pokazuje te što možete napraviti danas kako bi spriječili stvaranje početne pred-homoseksualnosti i posljedične homoseksualnosti kod vaeg djeteta. Pogledajmo prvo korjene (genezu) homoseksualnosti kod dječaka. 2. Izvješće
istraživanja od Bieber et al (UP.4) Osim značajne veličine po obemu i stručnosti autora, proučavanje je značajno zbog dva važna razloga: 2:1. Napravljeno je tokom 1952. i 1962. godine. To
je bilo prije nego što je postalo politički neispravno smatrati
homoseksualnost kao neželjeno ponašanje koje treba spriječiti. Poslije 1973.
godine, kada je APA izbrisala homoseksualnost kao abnormalnost iz njihovog
DSM-a (Diagnostic and Statistical Manual), gotovo je postalo nemoguće obaviti
istraživanje ovakvog tipa. Ako bi se neka grupa istražitelja usudila obaviti
slično istraživanje danas, oni bi bili oštro kritizirani od svojih kolega. U
svakom slučaju, istraživanje je još uvijek validno i danas te je od ogromne
važnosti roditeljima koji ne žele da se kod njihovog djeteta razvije
homoseksualnost. Samo pogledajte na RFSL-ovu
web-stranicu (up.16) i odmah ćete shvatiti o čemu govorim: Očigledno je da danas mnogi mladi ljudi – koji zapravo nisu predispozicirani postati homoseksualci (tj. nikada nisu bili “pre-homoseksualni” zbog njihovog nesretnog odgoja) – izabiru takav način života, jer je to danas modno ludilo. Ili barem to probaju, a mnogi od takvih bivaju uhvaćeni u zamke tog iskustva (vidi točku 7 pod naslovom Besplatne knjige na straničnom stupcu). Uvjeti iza tako jasno izabranog načina života zapravo nisu oslovljeni na ovoj web-stranici. To se može jedino zaustaviti ako se aktivnosti, koje obnaša RFSL, stave pod kontrolu te proglase nezakonitima za dobrobit cijelog društva. Sigurno je kazati da kada je proučavanje bilo obavljeno 1950. i 1960. godina, homoseksualnost je još uvijek nosilo stigmu i nitko nije htio ni izabrati niti pokušati taj način života. Kao što nitko ne izabire biti alkoholičar. U Bieber-ovom proučavanju bilo je uključeno 106. homoseksualalca, nad kojima se obavilo iscrpno istraživanje, zajedno sa kontrolnom grupom od 100 heteroseksualaca. Osnovno pitanje je cijelo vrijeme bilo: Što, ako ga i ima, ih je u njihovom odrastanju ili pozadini navelo tjelesno privlačnima doživljavati druge muškarce? Spoznaje su bile znamenite u
tome da je bio samo jedan zajednički nazivnik za homoseksualnu orijentaciju
svih 106 muškaraca. Bieber i njegova grupa su doznali da su svi (bez iznimke)
imali emocionalno odsutnog oca ili uopće nije bio prisutan tokom
njihovog odrastanja. Ni jedan od njih se nije osjećao blizak svome ocu. 3. Izvedeni
zaključci Ako se otac emocionalno poveže sa sinom, sin najvjerovatnije neće postati homoseksualac. Ipak, ako se otac ne poveže sa sinom, to neće neophodno dovesti do homoseksualnosti. Konačno, 37% heteroseksualnih muškaraca u proučavanju su kazali da su mrzili svoje očeve (uspoređeno sa 59% u homoseksualnoj grupi). Ali homoseksualni muškarci se nekako nisu uspjeli povezati sa svojim očevima. Drugim riječima: Nedostatak
veze otac-sin je neophodni – ali ne uvijek dovoljni – uzrok homoseksualnosti. Osim jednoobraznog rezultata
glede emocionalnog povezivanja oca i sina, mnogi drugi aspekti odnosa variraju puno više,
iako je trend sličan. Evo neki od tih. (Brojevi se ne mogu zbrojiti do 100%
budući da svi muškarci nisu mogli odgovoriti na sva pitanja).
Iz ove statistike se vidi da čak i kada se otac nije uspio povezati sa svojim sinom – iz sinovljeve perspektive – bilo je jako puno drugih razloga po kojima je otac povećao vjerovatnost razvijanja homoseksualnosti kod svog sina. Svi aspekti gore tabelirani su utjecali na to kako su sinovi razvili (ili nisu uspjeli razviti) svoj muški identitet. Vjerovatno mnogi očevi sinova iz homoseksualne grupe (H) nisu ni imali pojma da njihovi sinovi ne razvijaju muški identitet. Toliko vremena i enrgije su utrošili na svoj posao (vjerovatno zato što su trebali prehraniti veliku obitelj), da nisu imali vremena za posebno ranjivog sina. Onda ima očeva koji rađe igraju golf u slobodno vrijeme, umjesto da odvedu sina na pecanje. Dolje ćemo više diskutirati o tome zašto je dječakov neuspjeh identifikacija sa muškim rodom u ranoj dobi ključni uzrok homoseksualnosti. No prvo pogledajmo zašto ova studija pokazuje da homoseksualnost nije nasljedna. Da je uistinu nasljedno onda bi bilo puno više muškaraca u homoseksualnoj grupi (“H”) koji bi kao djeca doživjeli emocionalno povezivanje sa svojim očevima. Dakle, sumarizirajmo: Objasnit ću dolje (točka 5) zašto postoji ova jaka veza. No, ovdje želim reći da mi je u srcu teško zbog onih malih dječaka kojima nedostaje model muškarca u njihovih životima. Moje tijelo ključa kada vidim kako RFSL bezobrazno želi unovačiti što je više moguće takve djece u svoje redove. 4. PARADA SRAMA Evo kako je izgledala Parada srama kada je Švedski parlament izglasao prijedlog 2001/02:123 (up.17) Prijedlog 2001/02:123 Kao što se može vidjeti iz ovog zvaničnog izvješća, samo 37 članova parlamenta Kršćanskih-demokrata su se suprotstavili ideji da homoseksualci usvajaju djecu. Svaka im čast. «Umjerena stranka» zapravo nije htjela dozvoliti usvajanja za homoseksualce per se, već samo dozvoliti starateljstvo na svojom djecom ili unučadi? Zamislite da se radi o vašem sinu! Kada bi vi sami – zbog situacije nad kojom nemate kontrolu – morali prepustiti brigu o vašem sinu nekom drugome te bi mogli birati između muža i žene naizgled dobrog braka s jedne strane i homoseksualnog para muškaraca s druge, što bi odlučili? Kada stvarno razmislite što se stvarno dogodilo tog sudbonosnog dana (05.06.2002.) shvaćate koliko je nepromišljen i bezobiran bio taj čin protiv najranjivijih od naših malenih. To su odlučile sve stranke u našem paralmentu osim Kršćanskih-demokrata. Kako drugi članovi parlamenta mogu živjeti sami sa sobom? Gledati se dnevno u ogledalo i shvatiti kako su nam prodali djecu koja se sama ne može čuvati. Legislativna povijest zakona
koji je vrijedan prezira Isto tako treba naglasiti da su sljedeće glavne organizacije, koji rade na dobrobiti djece, izrazile silno protivljenje prijedlogu za usvajanje od strane homoseksualnih parova: Save The Children (hr: Spasiti Djecu) (sw: Rädda Barnen), The Children’s Ombudsman (Parlamentarni zaštitnik prava građana od samovolje državnih organa) (Barnombudsmannen), The Network of Adoption Organizations (Mreža organizacija za usvajanje) (Nätverket för Adoptionsorganisationer). Nadalje, opoziciju su izrazile
sljedeće organizacije: Socijalni odjel, Državni odbor za međunarodna
usvajanja, Udruga švedskih liječnika, Udruga švedskih psihologa, Sociolozi
obiteljske pravde, Nacionalno društvo obiteljskih savjetnika, AFO
Organizacija za usvojenu djecu i djecu štićenike, Organizacija za usvojenu
djecu iz Koreje, Forum za usvajanje, Obiteljska organizacija za međunarodna
usvajanja, Prvo djeca, Nacionalna organizacija za pravdu djece, Tajništva za
obiteljsku pravdu, Centar savjetovanja za usvajanje, Umrežani glas usvojene
djece, Prijatelji djece. Na primjer, Udruga švedskih psihologa je komentirala ovako: “Prijeldog je osnovan na svjetonazoru u kojem je dijete marginalizirano, a roditeljstvo u centru. Tekst prijedloga pokazuje potpuni nedostatak razumijevanja potreba djeteta”. (sw: Promemorian har tillkommit utifrån en världsbild där barnet är perifert och föräldrarskapet står i centrum. Författningstexten uppvisar en total avsaknad av förståelse för och kunskap om barns behov.) U intervjuu za dnevni tisak Svijet
danas (Sw: Världen Idag) 15. svibnja 2005. godine Lars Ahlin, predsjednik
Udruge švedskih psihologa, je komentirao o oštrom odgovoru koji je dala
njegova organizacija: ”Obično se ne izražavamo takvim izrazima, ako ne
vjerujemo da je većina pogriješila glede prijedloga. Naš nedostatak znanja o
tome kako će roditelji istog spola utjecati na dijete je naš problem. Odlučili
smo pretpostaviti djetetovu perspektivu, jer nema dovoljno informacija iz istraživanja osnovanog na dokazima. Naravno, to je moralna dilema, ali ne smijemo eksperimentirati na
djeci. Kada bi sigurno znali da djeca ne bi bila
izložena nepotrebnim rizicima, onda bi stvari bile drugačije. Ali naša
djeca ne mogu govoriti za sebe. 5. Više o očevoj ulozi Netko je rekao da majke rađaju dječake, ali očevi stvaraju muškarce. Od same rane dobi dijete počinje shvaćati da je svijet podijeljen na dvije prirodne suprotnosti dječaka i djevojčica, muškaraca i žena. U tom trenutknu dječaku nije dovoljno samo promatrati razlike. On isto tako mora odlučiti gdje pripada u spolo podijeljenom svijetu. Djevojčicama je zadaća puno lakša. Njena prva veza je već s majkom, tako ona ne treba prolaziti dodatni razvojni zadatak biti “redefinirana” od osobe koja joj je najbliža – majke– do poistovjećivanja s ocem. No za dječake to je sasvim drugačije. On se mora odvojiti od svoje majke i rasti u spoznaji o razlikama od objekta njegove prve ljubavi, ako želi jednoga dana postati heteroseksualni muškarac. Ovo objašnjava zašto ima puno više homoseksualnih muškaraca nego žena. Prvi zadatak razvoja u muškarca je ne razviti se u ženu. Ovdje počinje ogromno važni zadatak očeva. Ako nema oca, onda drugi muškarac mora popuniti tu ulogu. To je ekstremno važno. Mali dječak je u konstantnoj potrebi pomoći i ohrabrivanja dok se razvija u muškarca. Otac mu mora dati doznanja da će jednoga dana biti kao njegov tata. Na primjer, dječak i otac se možda moraju zajedno tuširati kako bi dječak otkrio da on i tata izgledaju isto i da će i on jednoga dana biti kao tata. On je jednostavno stvoren takav i to se ne može promjeniti. Ovo isto tako znači da sin ima veliko povjerenje u oca. Tata postaje primjer svom sinu. Majka mora postepeno smanjiti njen utjecaj nad sinom, počeći od 2. godine života. Otac mora pokazati toplinu i brigu svome sinu i ne smije oklijevati zagrliti ga. Netko je rekao da ako otac nikada ne zagrli svog sina, drugi muškarci će ga možda grliti kasnije u životu, ali na drugi način. Ako se ovaj prirodni i neophodni razvoj ne ohrabruje, dječak može patiti od “Poremećaja spolnog identiteta” (“Gender Identity Disorder” (GID)), što je prvi korak pred-homoseksualnog dječaka. Molim vas uočite: 5:2. Problemi spolnog identiteta često izgleda utječu na dječake koji imaju osjetljivi temperament. Takvi dječaci su posebno ranjivi ako dožive da ih očevi odbacuju, umjesto da ih obrabruju. Takva situacija se lako može pojaviti, na primjer, ako dječak ima prirodno drugačije nadarenosti nego njegov otac i braća. Otac je često zainteresiran za šport te možda već ima starije sinove sa kojima rado odlazi na nogomente utakmice ili sami igraju nogomet. Ako je očev treći ili četvrti sin zainteresiran za umjetnost ili glazbu, otac može veoma lako zanemariti svog dječaka i neohrabriti ga u tome za što je zainteresiran taj dječak. Zapravo, otac mora posebno odvojiti vrijeme i posvetiti pažnju na interese i talente svog sina te ga ohrabriti u tome području. Dječak se isto tako mora družiti sa dječacima istih interesa. Tako će on postati “jedan od dječaka”. Dječak ne smije biti prepušten majci i postati “mamina maza”. Na kratko: otac mora pomoći svom sinu razviti muškost time što će graditi toplo povjerenje, poštovanje i povezanost među njima. Sve je to potrebno kako bi se postarao da će njegov sin jednog dana htjeti biti kao njegov tata. Problem spolnog poistovjećivanja se pojavljuje u različitim oblicima na različitim stupnjevima. U ekstremnim slučajevima – nazvano Poremećaj spolnog identiteta (Gender Identity Disorder (GID)) – dječaci se počinju igrati sa lutkama svoje sestre, oblače se u ženske haljine itd. Važno je da se roditelji dogovore da takvo ponašanje mora prestati izraženo s ljubavlju i bez odbacivanja dječaka ili ismijavanja. Uobičajeniji su blaži oblici takvog ponašanja koji se zovu “spolni sukob” ili “spolna zbunjenost”. Svi dječaci bez obzira kojeg oblika spolne zbunjenosti su izloženi riziku postanja “pro-homoseksualni”. Takav dječak će uskoro osjećati da nije poput ostalih dječaka. Drugi ga dječaci mogu izolirati i ismijavati zbog postepenog feminiziranja. Ovo će samo sve više naglašavati da je on drugačiji. Oh, koliku potrebu ima takvo dijete za čovjekom koji će mu potvrditi da je on poput ostalih dječaka te da će narasti kao svi drugi muškarci. Koliko bi htio da su svi muškarci svjesni ove potrebe, ne samo u životima svojih sinova, već i kod svih onih ranjivih dječaka koji nemaju oca te da žele napraviti sve moguće samo da RFSL ne dođe do takvih dječaka. Bez pomoći, “pred-homoseksualni” dječak će se osjećati slobodnije i sigurnije među djevojkama. Ali je u sebi razderan. S jedne strane želi biti poput ostalih dječaka, ali vjeruje da možda i nije. Kada dođe pubertet, onda se slika mijenja. Erotično privlačenje je uvijek prema nečemu što je drugačije od mene. Ako se dječak više poistovjećivao sa djevojkama dok je odrastao te se osjećao čudno i kao uljez među drugim dječacima, onda će njegova seksualna privlačnost biti prema drugim muškarcima. Homoseksualni lobi ponekada tvrdi da oni zapravo pružaju uslugu pred-homoseksualnim dječacima time što im pružaju udobnost dok razvijaju (tako oni tvrde) urođeni, homoseksualni identitet, koji je u njima još od rođenja. No, vi kao roditelji (i djedovi i bake) morate to spriječiti. Da bi to napravili morate biti uvjereni da homoseksualnost nije – ponavljam NIJE – nešto što je u genima od rođenja. O tome više ćete pročitati pod “Mitom broj 3” dolje. 6. Zajednička uloga
oba roditelja Takvoj nesretnoj djeci roditelji trebaju pružiti posebnu pažnju kako bi im pomogli u zacijeljivanju dubokih emocionalnih ožiljaka. Nažalost, djeca uništenih obitelji su ona koj su najranjivija zbog brojih razloga. Nije svaki put odrasla muška osoba koja zlostavlja djecu. Starije dijete ili adolescent, od kojih su mnogi i sami bili seksualno uznemirivani, mogu isto tako počiniti takve stvari. U današnjem društvu sa niskim moralnim standardima, sa usredotočenošću na sve seksualno, širokogrudnim prihvaćanjem devijantnih ponašanja, trebate biti svjesni kakva osoba se mota oko vašeg djeteta kada vi niste prisutni. I majka i otac imaju veoma važnu ulogu ovdje. Treći najvažniji čimbenik (u spriječavanju homoseksualnosti) je odnos i zajednički život roditelja. Sretan i ljubavlju ispunjen odnos među supružnicima je dobar protu-otrov protiv razvijanja pred-homoseksualnosti. Posebno za sina. Očev odnos prema supruzi ostavlja neizbrisive utiske na dječaka. On će gledati i učiti, dok odrasta, kako se treba odnositi. Kako bi se trebalo odnositi. Majka bi trebala, više od svega, pokazati poštovanje prema mužu i ohrabriti sina “otići k ocu” kada sin ima važno pitanje ili problem. Majka mora “otpustiti” sina veoma rano. Ona mora prekinuti vezu između sina i sebe i dozvoliti sinu povezati se sa ocem. Ovo mora započeti od 2. do 4. godine dječakovog života. Pogrešno je kazati ako se započne kasnije da je kasno. Nikada nije kasno, ali je sve teže što godine prolaze bez da se sin “ne odveže” od majke. Majka se mora oduprijeti kušnji “imati kontrolu u kući” iako možda ima bolje obrazovanje, bolji posao ili je bistrija od svog supruga. Sva će ova međuigra razvijati želju kod dječaka htjeti postati kao njegov tata. Pomaže dječaku razviti sigurnost i uvjerenost u razvijanju svoje muškosti, dok istovremeno prima ljubav i brigu gledajući kako se njegov otac odnosi prema ženi. Posebno je lijepo kada se sve ovo odvija onako kako bi trebalo biti. Ali ni jedan brak nije savršen. Barem ne u svako doba. Neke pogreške u idealnom “odigravanju uloga” naravno neće napraviti dječaka homoseksualnim. U svakom slučaju spoznalo se da su osnovna pravila međudjelovanja roditelja u spriječavanju homoseksualnosti kod svojih potomaka veoma važna. Što je sa dječakom – koji zbog tisuće razloga – nema ni majke ni oca? Zadatak je puno teži, ali nije beznadežan. Konačno, većina dječaka koja odrasta samo sa jednim roditeljem neće postati homoseksualci. Isto tako se može tvrditi da je dječak kome je otac zlostavljač u lošijoj poziciji nego onaj koji uopće nema oca. Ovo posebno važi za dječaka koji je proživio traumu seksualnog uznemirivanja od strane oca ili očuha. Samohrana majka će napraviti dobru stvar ako dječaku dozvoli upoznati dobro nekog muškarca iz šire obitelji (ujaka, strica, tetka, ili djeda). Zapravo bilo koji muškarac kojem ona vjeruje može odigrati zamjeničku ulogu njenom dječaku. Isto tako, ako dječak sa samohranom majkom ima i sestre, majka mora obratiti posebnu pažnju da se ne zaigra previše sa lutkama svojih sestara, već mora imati svoje muške igračke. Samohrani otac ima svoju grupu problema. Dječaku naravno treba i majka. Samohranom ocu koji je pun ljubavi i brige je puno lakše spriječiti homoseksualnost kod svog sina, nego što je to samohranoj majka. Zapamtite: majke rađaju dječake, ali očevi prave muškarce. Aktivnosti gay lobija (uglavnom RFSL-a) u našim školama danas, kombinirano sa glamorizacijom homoseksualnog načina života u mass medijima i biznisima zabavnih programa, čine da je sve teže roditeljima spriječiti kod svojih potomaka biti uvučeni u homoseksualni način života. Nedavno sam naišao na ovaj članak (up.19) u “Večernjak-u” (Sw: Aftonbladet), dnevnom tisku u našoj zemlji. Tu je preporučen najlošiji lijek za pred-homoseksualnog dječaka. Piše: “Kada ste zadnji put vašem sinu dali lutku? Stručnjak: Podsvjesno odgajamo našu djecu zastarenim spolnim ulogama”. Koliko izgleda važno ovom “stručnjaku” odgajanje naših dječaka novijim spolnim ulogama! Postati feminiziraniji. Pokušati ih dovesti do stanja spolne zbunjenosti. Nikakvi drugi zaključci se ne mogu izvući iz ovog smeća. Ovakva propaganda se nastavlja u svim stupnjevima po školama, u društvu, medijima i zabavnim programima. Homoseksualna zajednica veoma dobro zna da se homoseksualnost razvija iz pred-homoseksualnosti, koja se opet razvija iz spolne zbunjenosti. Putem svojih dijaboličnih aktivnosti slijede našu djecu ne bi li uspjeli povećati svoje članstvo i silu. To rade na uštrb najranjivijih malenih među nama. Koliko zlo daleko može ići? Moja nada i san je da će jednog dana biti “Fond spasiti djecu” kako bi se suzbilo svo ovo smeće. Trebalo bi biti usmjereno prema djeci u opasnoj zoni. To se može dogoditi na različite načine, ali bi cilj bio pomoći dječacima povezati se sa muškim modelom kako bi im pomogli da se razviju u muškarce. To bi moglo uključivati sponzoriranje ljetnog kampa, na kojem bi vođe bile sretno oženjeni, gdje su muškarci stabilni heteroseksualci sa visokim moralnim standardima te žele pomoći dječacima bez očeva. Za dalje informacije o ulozi oca možete pročitati “Doživljaji iz djetinjstva homoseksualnih muškaraca” od Dale-a O’Leary-a za NARTH (up.20). 7. Homolobi u
SAD-u napada one koji se ne slažu sa njihovom agendom Rezultati takvih iskrenih proučavanja se ne smatraju “političkim ispravnima” u našem društvu danas. Prema Biber-u su se i tako ponašali. Na primjer, kada je Bieber prije puno godina predavao na jednoj APA konferenciji na temu “Homoseksualnost i transeksualnost” agitatori homoseksualnog lobija unutar APA-a su ga bezobrazno prekinuli. Jedan drugi istraživač - Ronald Bayer, koji je u to vrijeme bio profesor na Hastings institutu u New York-u – opisuje taj događaj u svojoj knjizi (Homosexuality and American Psychiatry: The Politics of Diagnosis, New York: Basic Books, 1981; stranice 102-103; UP.1 stranica 33) na ovaj način: “Bieber-ov napor objašnjavanja svoje pozicije
… je naišao na podsprdni smijeh … (Jedan) protivnik ga je nazvao _____. Bayer dalje kaže: No ta panelna diskusija nije bila
dovoljna. Bayer dalje kaže: 3. svibnja 197. godine, protestirajući
psihijatri su upali na sastanak eminentnih članova tog zanimanja. Dohvatili
su mikrofon i dali ga aktivisti koji je izjavio: Aktivisti su si onda osigurali pojavljivanje na nomenklaturi APA-ovog odbora. Predsjednik odbora je onda dozvolio da možda homoseksualno ponašanje nije znak poremećaja psihe, te Dijagnostički i statistički priručnik (Diagnostic and Statistical Manual (DSM)) bi trebao odražavati ovo novo shvaćanje. Uskoro nakon toga APA je izbrisala homoseksualnost kao poremećaj iz DSM-a, ne bazirajući se na znanstvenoj informaciji, već zbog grubog aktivizma homoseksualaca unutar APA-e. Zanimljivo je pročitati cijelu priču u UP.1 stranice 32-35. Tako je započela nova epoha u kojoj ogromna većina psihijatara i psihologa se više ne usuđuje pomoći roditeljima spriječiti homoseksualni razvoj kod njihove djece. 8. Homolobi
u Švedskoj napada one koji se ne slažu za njihovom agendom Prije 1944. godine, homoseksualne aktivnosti među odraslima se kažnjavalo i smatralo se neprirodnim i trulim. S vremenom psihološka perspektiva na homoseksualnost je počela dominirati, gdje se smatralo da je korjen homoseksualnosti psihološka poremećenost ukorjenjena u traumatičnom iskustvu u djetinjstvu. U Medicinskoj enciklopediji (Sw: Medicinsk Uppslagsbok) izdanoj 1969. godine od Ack-a Renander-a (dugo vremena smatrana standardnom enciklopedijom u Švedskoj) možemo naći sljedeću definiciju: ”Jaki seksualni poticaj, usmheren prema istom spolu” i u Norstedt-ovoj enciklopediji (Sw: Norstedts Uppslagsbok) iz 1973. godine, homoseksualnost je objašnjena kao: ”Izopačeni seksualni poriv prema istom spolu. Suprotno tome: heteroseksualnost, normalni seksualni poriv”. Preskočimo jedan period i idemo do Homoseksualnog festivala 2001. godine, homoseksualna ekstravagantnost u Stockholm-u. U šatoru Liberalne omladinske asocijacije (Sw: Liberala Ungdomsförbundet) glavna atrakcija je bila igranje pikada, gdje su natjecatelji gađali velike slike Alf-a Svensson-a, Pape i Ulf-a Ekman-a (vođa “Riječi života”, nove karizmatske denominacije u Švedskoj). U ovom slučaju sigurno možete govoriti o mržnji i ohrabrivanju nasilja, oboje usmjereno protiv određenih ljudi i grupa koje ti ljudi predstavljaju. Možete se samo pitati kakva bi bila reakcija u medijima da religizona konferencija ima istu stvar sa slikama “kršćanofoba” od strane RFSL-ovaca sa tekstom: “pogodi pedere”. Naravno takvo nešto vjernici nikada ne bi napravili. Ipak, RFSL ne oklijeva poticati mržnju protiv religioznih ljudi. Njima nedostaje tolerantnost prema određenim grupama ljudi. Dodatni primjeri poticanja mržnje među homoseksualcima u Švedskoj danas su: Tisak za mlade “Lava”, izdan u lipnju 2003. godine od grada Stockholm-a (plaćen novcem onih koji plaćaju porez) koji pokazuje strip sa Siwert-om Öholm-om kako se seksa sa Alf-om Svensson-om. Pod stripom je napisan sljedeći tekst, kojeg je napisao pjevač i “dabater” Ujje Brandelius, “.…želimo očistiti i izbrisati kršćanski, pljesnivi, truli, muški, stari smrdljivi prokleti moralni sustav sa lica naše zemlje”. Hans-Göran Björk (koji je, među drugim, kolumnista za “Svijet danas”, sa jakim vezama sa “Riječju života”) je poslao i tekst i strip tajniku Odjela za pravdu (Sw: Justitiekanslern; JK) i Parlamentarnom zaštitniku prava građana od samovolje državnih organa (Sw: Justitieombudsmannen; JO). Obojica su mislili da je sasvim prihvatljiv taj dio teksta – izbrisati kršćane sa lica zemlje. Usporedite to sa oštrim zakonskim djelovanjima protiv pastora Åke-a Green-a kada je on otvoreno progovorio protiv homoseksualnosti i drugih seksualnih grijeha. Danas u Švedskoj mnogi zvanični
centri moći i grane vlasti su veoma pod utjecajem agende homolobija. Od Švedskog vrhovnog suda (Sw: HD or Högsta
Domstolen) pa nadole. I ne samo na političkoj sceni. Većina u “Švedskoj
crkvi” – koja je uglavnom financirana od strane onih koji plaćaju porez još
od prije nekoliko stoljeća – je veoma pod utjecajem interesa homolobija. Ipak
i u ovoj crkvi postoji određeni broj članova, kao i svećenika, koji se ne
slažu sa policama koje vodstvo crkve donosi. Među drugim stvarima određuje da moraju “poštivati razlike kod pojedinaca, modele uzora i kulturalne aspekte glede stupnja funkcioniranja, spola i seksualne orijentacije”. Možda zvuči kao samo blebetanje (ali i u švedskom tekstu isto tako zvuči). Osim toga mantra je “poštivanje seksualne orijentacije”. Povezano sa “informacijom za javnost” o “uputstvima glede žalbi protiv psihologa” sadrži kompletnu konotaciju za bilo kojeg psihologa koji želi pomoći roditelju u spriječavanju homoseksualsnosti kod njihovog djeteta. Do sad smo obradili Mit broj 1 (da su oba načina života jednako poželjna) i Mit broj 2 (da ne možete utjecati na buduću seksualnu orijentaciju vašeg djeteta). Krenimo sada dalje na Mit broj 3. Mit broj 3: Seksualna orijentacija se nasljeđuje – “U genima je” 1. Pristrani
rezultati istraživanja od strane homolobija Poruka je kristalno jasna: Budući da su oni sa suprotnom točkom gledišta netolerantni pobornici, ne smijemo im dozvoliti da imaju svoj glas u medijima. Narode, došli smo do ove netolerantne točke gledišta od strane homoseksualnog lobija u našem društvu koje opasno propada. Uputstvo New York Times-a svojim novinarima i izvjestiteljima ne koristiti više izraz “prava homoseksualaca” je kontradiktoran izvornoj preporuci u ranijoj knjizi koju su napisali Kirk i Madsen (“Nakon bala: Kako će Amerika pobijediti strah i mržnju prema homoseksualcima 90. godina”). Nema bolje knjige koja je iznijela na vidjelo lukave marketinške metode koje su koristili Kirk i Madsen od knjige koju je napisao David Kupelian nazvanu “Marketing zla: Kako nam radikali, elitisti i pseudo-stručnjaci prodavaju korupciju prerušenu kao slobodu”. Dobru sinopsu knjige ćete vidjeti ovdje (up.22). David Kupelian je napisao u svojoj knjizi: “Možda se pitate:Gdje i kada će ovo javno traženje “prava za homoseksualce” prestati? Kraj igre neće samo dovesti do potpunog prihvaćanja homoseksualnosti, uključujući istospolne brakove, već će se zabraniti pa čak i kriminalizirati javne kritike homoseksualnosti, uključujući citate biblijskih tekstova koji ne odobravaju homoseksualnost. Drugim riječima, totalno suzbijanje kritike koristeći silu zakona. Ovo je zapravo i slučaj u Kanadi i dijelovima Skandinavije upravo sada.” Znači danas, jao novinarima koji se usude izraziti mišljenja koja nisu politički ispravna. To može bilo kome uništiti karijeru. U našoj zemlji situacija je čak i lošija nego u SAD-u. Zato, nije uopće bilo iznenađenje kada je Švedska TV (“SVT”) – sa monopolijem koji je financirana putem obvezatnih pristojbi – dobila prestižnu “Duga nagradu” zato što je uspješno promovirala njihovu agendu. Na određeni način je shvatljivo da novinari i organizatori zabavnih programa u medijima i drugim biznisima rade prekovremeno kako bi drugi prihvatili njihov način života. Tko ne želi biti prihvaćen? Tužno je to što se to događa po cijenu najranjivije djece te gazi prava roditelja i djedova i baka te im se ne dopušta doznati činjenice. Ono što je proizašlo iz simpozija istraživanja 1996. godine na temu “seksualna orijentiranost” je veoma poučno u prikazu sila i metoda djelovanja. Jedan od istražitelja, Scott Hersherger, je predložio da će sudnice biti pod velikim pritiskom podržati diskriminaciju protiv grupe ako se grupa definira po biološkim, umjesto bihevioralnim karakteristikama. Rekao je samilosnoj publici: “Anketa javnog mišljenja plus empirijsko istraživanje nam uvijek kažu da postoji pozitivna korelacija između vjerovanja ljudi u nepromjenjivost karakteristike i prihvaćanja iste. Znači, što više vjeruje jedna osoba da je homoseksualnost ili seksualna orijentacija biološka stvar, to će se pozitivnije on ili ona osjećati glede toga." Drugim riječima, poruka je bila: Napravimo istraživanje kojim ćemo pokazati da je “homoseksualnost ili seksualna orijentacija biološka stvar, a ne odabrani način života!” Dakle, ne iznenađuje to što ima puno nekakve “čudne znanosti” koja nam se objavljuje. Sve su to pokušaji ne bi li ljudi povjerovali. Je li istraživanje iskreno uopće nije bitno mnogima od njih. Izgleda da je bilo koje objašnjenje homoseksualnog ponašanja – osim onoga iz Biblije (Rimljanima pogl. 1) – prihvatljivo većini “znanstvenika” u psihologiji. Isto tako naivnim medijima i javnosti! Sve kako bi se opravdao izbor načina života koji je štetan za pojedinca i društvo. Uzmite u obzir sav navac za istraživanje (koji često dolazi od homoseksualaca) koji je dodjeljen ovoj vrsti istraživanja. Aktivisti istraživanja o
homoseksualnosti spadaju u dvije kategorije: 1) Psihološke teorije / teorije
okoline i 2) Biološke teorije. Naša diskusija do sada (tj. Bieber et al) se
bavila psihološkim teorijama / teorijama okoline. Sada ćemo se uputiti na
biološke teorije, koje se mogu podijeliti na tri područja istraživanja: Odrasla hormonalna hipoteza. Određeno vrijeme se špekuliralo da postoje razlike u seksualnim hormonima između heteroseksualnih i homoseksualnih odraslih osoba. Sada se zna da to nije istina te to polje istraživanja danas nije relevantno. Genetska hipoteza. Ovo područje istaživanja je bilo najinteresantnije u zadnjih nekoliko desetljeća. Tako ćemo se usredotočiti na ovo posebno područje. To je isto tako područje iz kojeg se mogu izvesti definitivni zaključci. 2. Kallman 3.
Bailey-Pillard (1991) U tu svrhu i druga istraživanja na tu temu su napravljena. Jedno takvo istaživanje su obavili 1991. godine Michael Bailey sa Northwestern University i Richard Pillard sa Boston University School of Medicine. Njihovo izvješće (UP.5; stranice 72-78) je dobilo veliki publicitet, na koje se homoseksualni lobi još uvijek poziva u medijima (na uštrb naivne publike). Pillard je bio homoseksualac. U njihovom izvješću (up.17) dali su sljedeće rezulatate: Monozigotni blizanci (identični):
52% PC (29 of 56 = 52%) Bailey i Pillard su upotrijebili
izraz PC, (Probandwise Concordance) što znači: U to vrijeme, mnogi su gledali na ovo istraživanje kao dokaz da je homoseksualnost (ako ne 100%) u dosta velikom postotku genetska. Ono što javnost nije znala, što je Pillard sakrio, je to da su imali veoma jake “pristrane uzorke”. Druga naknadna istraživanja nisu uspjela proizvesti slične rezultate. Onda se otkrilo da su Bailey i Pillard unovačili svoju populaciju kao uzorke oglašavajući se u gay tisku, koji su bili jasan pristrani uzorak u njihovom proučavanju. Važno je shvatiti implikacije ovoga. Gay zajednici je važno potvrditi genetsku hipotezu zbog tri razloga: 1) da je uzrok homoseksualnosti genetski, društvo se ne mora brinuti o tome što homoseksualci novače mlade adolescente u svoje redove; 2) oko 10 puta viši stupanj seksualnog uznemiravanja djece od strane homoseksualaca ne bi pridonosilo da će dijete biti homoseksualac, ako je to genetska stvar i 3) postojalo bi opće prihvaćanje homoseksualnog načina života, budući to nije odluka, jer su tako rođeni. 4.
Bailey-Dunne-Martin (2000)
Primjetite veoma drugačije rezultate u (nepristranom) proučavanju australijskih blizanaca. Među muškarcima, Bailey et al. su dobili da 27 muških parova identičnih blizanaca ima jednog homoseksualnog muškarca, a samo 3 su imali brata blizanca koji je isto tako bio homoseksualac. Drugim riječima: 3 od ukupno 27 (ili 11.1%) homoseksualnih muškaraca su imali brata blizanca koji je bio homoseksualac. Znači samo 11% podudaranja. 20% “Probandwise Concordance” izvješćeno iz proučavanja australijskih muškaraca u tabeli proizlazi iz nove Bailey, Dunne i Martin metode brojanja svakog para koji se podudara i u brojniku i u nazivniku. Znači 3+3=6 u brojniku i 27+3=30 nazivniku (6/30=20% pokažanog kao PC u tabeli. Zbog usporedbe sa prezhodnim proučavanjem moramo usporediti 29 of 56 (52%) u proučavanju Bailey-Pillard sa 3 of 27 (11%) u Bailey-Dunne-Martin proučavanju. U završnoj analizi želimo usporediti 11% podudaranja u Bailey-Dunne-Martin sa učestalošću među stanovništvom uopće. Podudarnost 11% ne predlaže genetski utjecaj. Iako je 11% veća učestalost muških homoseksualaca među općim stanovništvom, moramo uzeti u obzir da identični blizanci tipično imaju veoma sličan odgoj i okruženje. 11% (za razliku od 2-4%) se može lako tome pripisati. Ako ništa drugo Bailey-Dunne-Martin poručavanje predlaže da nema uopće genetske veze. Bez obzira na ovaj novi rezultat, kruženje i politiziranje oko ove teme u medijima još nije gotovo. Konačno, govorimo o “znanosti gay gena” (čudna znanost) i u današnjem društvu, ideja “političke ispravnosti” ima prednost nad znanstvenim činjenicama. Bailey-Dunne-Martin proučavanje bez oklijevanja je iznijelo na vidjelo lažno proučavanje Bailey-a i njegovog bivšeg homoseksualnog kolege. U zaključku svog istraživanja izjavili su: “Ovo predlaže da su podudaranja iz prrethodnog proučavanja bila napuhana zbog pristranosti” (tj. pristranosti uzorka). Dalje kažu: “Ovo proučavanje nije obezbijedilo statistički značajnu potporu važnosti genetskih čimbenika za homoseksualnu orijentaciju”. Sumarizirano, ovo pručavanje od Bailey-a, Dunne-a i Martin-a (bez pristranog uzorka) ne samo da poništava prethodno proučavanje od Bailey-a i Pillard-a, već je isto tako jak dokaz da homoseksualnost nije rezultat genetskog kodiranja. Ovo ne isključuje mogućnost (možda čak i vjerovatnost) da drugi geni ne bi mogli doprinijeti razvoju pred-homoseksualnosti u djetinjstvu. Na primjer, dječaci koji imaju veoma osjetljiv temperament mogu više patiti od većine drugih dječaka poradi odbačenosti neodgovornog oca, što ih zauzvrat čini ranjivima za spolnu zbunjenost pa čak i poremećaj spolnog identiteta (Gender Identity Disorder (GID)) kao što je već obrazloženo. Analogija je da dječak koji je genetski predodređen biti visok ima veće šanse postati dobar košarkaš. Ali prvo mora odlučiti igrati košarku. 5. Još jedno
lažno proučavanje (Hamer, Hu, Magnusson, Hu i Pattatucci) Kao što će uskoro postati
očigledno, proučavanje Hamer et al. je još jedan primjer lažnog igranja sa
brojevima. Uskoro nakon Hamer et al. publikacije u dnevniku Science pojavili su se i kontra argumenti
istražitelja sa Yale Columbia i Louisiana State univerziteta. Među ostalim
napisali su [UP.1 stranice 111-112]: Onda, oko godinu dana kasnije (ožujka 2000.) se pojavilo proučavanje Bailey-Dunne-Martin na identičnim blizancima koje je zauvijek poništilo hipoteze i teorije o mogućem “gay genu” i izgleda da je zaključilo znanstvenu kontraverzu na ovu temu. To ne znači da je kruženje i politiziranje oko ove teme u medijima prestalo. Konačno, ovdje govorimo o “znanosti o gay genu” (čudna znanost), a u današnjem društvu, ideja “političke ispravnosti” ima prednost nad znanstvenim činjenicama. Budući je lažno Hamer-ovo istraživanje i dalje naširoko propagirano u medijima kao istina i da je uspostavljena veza između genetskog koda i homoseksualnosti, pobliže sam objasnio Hamer-ovo istraživanje. Možete ga pronaći na ovom linku (Br 5; "Kritika Hamer-ovog istraživanja"). Ako imate vremena i snage istraživati ovu analizu otkrit ćete o kakvom “čudom istraživanju” je riječ. 6.
Bearman-Bruckner (2001) I Bearman i Bruckner (slično
Bailey-Dunne-Martin-ovom izvješću) su napisali sljedeće o Bailey-Pillard-ovom
izvješću: Začuđujuće je to što i pokraj brojnih pobivanja proučavanja Bailey-Pillard, homolobi se i dalje poziva na to proučavanje. A velika većina medija nema pojma o tome. Pozadina Namjerna pogrešna tumačenja od strane mass medija glede LeVay-ovog istraživanja su još jedan primjer kako promoviranje homoseksualnosti ne teži objektivnosti i iskrenosti. Oni traže iglu u oceanu, ali je nikada neće naći. Posebno preporučujem poglavlje 4 u UP.1 od Jeffrey-a Satinover-a (“Finding a Needle in the Ocean – Pronalaženje igle u oceanu”). 8. Prenatalna
hormonalna hipoteza Na primjer, u proučavanju Dorner-a (UP.5; stranica 66) glede poslijeratne Njemačke, uvidjelo se da ima nešto više muških homoseksualaca nego što bi to bilo očekivano. Bilo je predloženo da je to možda zbog neobičnih “hormonalnih fluktuacija” u majčinoj utrobi poradi užasnih situacija tokom kraja 2. svjetskog rata. Ali taj fenomen je jednostavno mogao biti izazvan činjenicom da poslije rata mnogi dječaci su odrastali bez očeva te su patili od poremećaja spolnog identiteta (psihološka/okolišna manifestacija). Primjetite puku špekulaciju u takvim proučavanjima! Nema razloga zašto bi stres u utrobi majke izazvao homoseksualnost. To je kao da kažete kad bi dječaci u Njemačkoj igrali puno više košarke nakon rata nego prije, da je stres u majčinoj utrobi doveo do boljih košarkaških sposobnosti kod potomaka. Ponekad to je sasvim smiješno. Jedno drugo proučavanje u području “prenatalne hormonalne hipoteze” je nedavno objavio Anthony Bogaert sa Brock univerziteta u Kanadi. On je predložio da je jedan od sedmero homoseksualaca (statistički izraženo) postao homoseksualac, jer je majka već imala nekoliko sinova. Na svakog starijeg biološkog brata vjerovatnost da će mlađi brat postati homoseksualac se navodno povećava za trećinu. Rezultati grupe sa “starijim biološkim bratom” ima statističku “beta vrijednost” sa manjom granicom sa jedva 0.03 (da je vrijednost bila nula ili negativna onda ne bi bilo nikakve statističke vrijednosti). U svakom slučaju, interesantno je primjetiti da je ovo proučavanje bilo razglašeno i popraćeno većinom medija. Kao pismo kojim podržavaju ovo proučavanje homo simpatizeri su ga citirali kako bi objasnili zašto je “oko jedan milion Amerikanaca ili homoseksualan ili će postati homoseksualan, jer je majka imala sinove prije nego što su se ovi rodili”. U isto vrijeme ništa se ne govori o tome da je otac možda bio skloniji zaboraviti na seksualni razvoj najmlađeg sina. Naravno, ocu sa puno djece to je teže. Osim toga, nedavno sam proučitao sažetak Bogaert-ovog novog proučavanja u Los Angeles Times-u, koje uključuje sljedeću izjavu: “Identični blizanci imaju isti DNK te ako je jedan od blizanaca homoseksualac drugi blizanac je isto tako homoseksualac u 52% svih slučajeva prema istraživanju koje je obavljeno 1991. godine. Među neidentičnim blizancima učestalost pada na 22%, a za drugu braću na 9%”. Naravno, ovi brojevi su iz proučavanja Bailey-Pillard, obavljenog 1991. godine (vidi točku 3 gore), proučavanje koje je u detalje osporavano sljedećim proučavanjima (vidi točke 4 i 6 gore). Jednostavno ne mogu vjerovati da takva pogrešna informacija u većini medija nije namjerna. To je namjeravani čin odbacivanja činjenica kako bi bili politički ispravni. 9. Trendovi
nedavnih homoseksualnih “istraživanja” UP.2 – stranice 95-120 (Je li homoseksualni roditelji izlažu djecu riziku?) sadrži podužu diskusiju i razobličavanje prohomoseksualne roditeljske agende. UP.6 – “Nema osnove: Što nam proučavanja ne govore o roditeljima istog spola” je sustavna analiza (izvješće za izvješćem) i pobivanja 49 različitih izvješća istraživanja i njihovih nedostataka. Autori knjige su Robert Lerner i Althea Nagai, oboje imaju doktorat sa univerziteta u Chicago-u. Za sva 49 istraživanja pronašli su nedostatke u jednom ili mnogim od sljedećih područja: 1. Nejasne hipoteze i način
istraživanja Glavni problem ovakvog proučavanja jest to što su homoseksualni roditelji nova pojava. Time ni odgovarajuće veličine uzorka nisu dostupne. Vrijeme odgajanja djece od strane homoseksualnih roditelja je još uvijek kratko, tako se ne može dobiti nikakva pouzdana statistika. Ali važnije od samog proučavanja je to kako su “pronalasci” predstavaljeni u mass medijima, jer prezentacija mass medija je ono po čemu se rukovodi javno mijenje. Često autor članka u dnevnom tisku – ili izvjestitelj koji obavlja intervju sa “stručnjakom” – nabacuje svoje mišljenje putem tona u svom članku ili odabiru ljudi koje će intervjuirati. Putem pažljivo odabranih citata i načina na koji je izložen sadržaj istraživanja “objektivni” izvjestitelj uvelike pridonosi u oblikovanju javnog mijenja u ovom – za malu djecu – toliko važnom području. Lerner i Nagai (autori knjige) su istraživali članke u tisku glede homoseksualnih roditelja od 1979. do 1999. godine. Pronašli su opću generalizaciju koja se zadovoljavala na tome da su sva znanstvena istraživanja do sada pokazala da djeca koju su odgajali homoseksualni roditelji nisu drugačija od djece sa heteroseksualnim roditeljima. To je puno puta napisano bez upućivanja na određeno istraživanje. Pozitivno pristrano prihvaćanje koje su ova pogrešna istraživanja dobila u medijima su uvelike smanjili javno suprotstavljanje da homoseksualni roditelji usvajaju siročad. Ova ogromna tragedija za ovu djecu – koja su često dovoljno emocionalno uplašena – se ne može dovoljno dobro naglasiti. |
