pred-up 29  


Up. 29:
Ovo upućivanje (na engleskom) je kompletan zaspis rasprave Švedskog vrhovnog suda prilikom suđenja pastoru Åke-u Green-u, službeniku koji je bio osuđen na Nižem sudu na zatvorsku kaznu, jer je propovijedao o seksualnom nemoralu u Švedskoj. Vrhovni sud se složio s odlukom Nižeg suda da je Green uistinu počinio zločinački čin koji zaslužuje zatvorsku kaznu. Ipak, Sud je morao razmotriri hoće li se odluka održati pred Europskim sudom za ljudska prava. Europski sud je sastavljen od članova iz drugih europskih država, koje još nisu toliko postale sodomizirane i hedonističke kao što je to postala naša zemlja. U drugim državama još uvijek održavaju dualna ljudska prava slobode govora i slobode religije. Zato se odluka ”kriv” ne bi održala na Europskom sudu. Pastora Green-a je Švedski sud morao osloboditi. U svakom slučaju, Švedski zakon – koji ograničava slobodu govora i religije – je još uvijek na snazi i sprovodi se u našoj zemlji. Homomafija ga ne želi promijeniti, jer ga još uvijek mogu upotrebljavati protiv mnogih propovijednika. Ovi ne žele prolaziti nevolje kroz koje je morao proći Green.  

Takvo razmišljanje Švedskog vrhovnog suda je veoma očigledno iz zapisa rasprave tog slučaja. Prevedeno na hrvatski kaže (dijelom): 


Bilješka:
Rečenice koje slijede su zadnje rečenice paragrafa u sredini pisane rasprave. Sumariziraju mišljenje Suda po kojem je Åke Green (dalje u tekstu zapisan kao ÅG) uistinu bio kriminalac prema švedskom zakonu.  

ÅG je voljno izjavio ove izjave u svojoj propovijedi zajednici, svjestan da bi se mogle protumačiti navredljivo. Prema značenju poglavlja 16, točke 8 Zakona o kažnjavanju, koji se očituje u motivima, na izjave se mora gledati kao da izražavaju nepoštivanje prema homoseksualcima kao grupi.

Bilješka:
Ali glede različitih zakona o ljudskim pravima u Europskoj uniji (EU), Švedski vrhovni sud je morao uzeti u obzir te zakone te švedski zakon ostaviti po strani.
Pred kraj dokumenta napisali su sljedeće: 

Vrhovni sud sada mora razmotriti hoće li primjena poglavlja 16, točke 8 Zakona o kažnjavanju u slučaju ÅG-a biti ostavljena po strani, jer takva primjena bi bila u sukobu s Ustavom (usp. Odluke Švedskog vrhovnog suda NJA 2000 str. 132 i 2005 str. 33) ili Europskom konvencijom (usp. Bill 1993/94:117 str. 37 f.i Izvješće odbora 1993/94:KU24 str. 17 ff.).

Dokument kaže dalje:

Kada Europski sud za ljudska prava procjeni je li pretpostavljeno ograničenje potrebno u demokratskom društvu, Sud raspravlja je li to odgovara stvarnim društvenim potrebama, je li sukladno legitimnom cilju, koji se želi postići te jesu li razlozi koje obezbjeđuju državni autoriteti opravdati taj cilj relevantni i dostatni (odluka Suda 26. travnja 1979., slučaj Sunday Times protiv United Kingdom (Ujedinjeno Kraljevstvo), str. 62, Izdanje A br. 30). Glede izraza koji šire, potiču i opravdavaju mržnju osnovanu na netoleranciji (uključujući religijsku netoleranciju) – “jezik mržnje” – Sud za ljudska prava uzima u obzir da bi možda bilo neophodno kazniti ili čak spriječiti izraze takve vrste. Sveukupna procjena se mora napraviti na osnovu okolnosti, uključujući sadržaj onoga što je rečeno te kontekst u kojem su kazane izjave, kako bi odlučili odgovara li kazna svrsi i jesu li razlozi za istu relevantni i dostatni. Priroda i oštrina kazne isto tako moraju biti uzete u obzir u ovom kontekstu. (Vidi presudu u Gündüz-eovom slučaju, str. 40; usporedi isto tako presudu Suda 9. lipnja, 2004. u slučjau Abdullah Aydin protiv Turske, str. 35; aplikacija 42435/98, ne izdana)…..

U sveukupnoj procjeni okolnosti – u svjetlu praksi Europskog suda za ljudska prava – u slučaju ÅG-a jasno je prema onome što se gleda da se ne radi o takvim izjavama mržnje, o kojima se obično govori kao o jeziku mržnje. Ovo se isto tako primjenjuje na njegove izjave za koje bi se moglo reći kao dalekosežne, gdje se seksualne abnormalnosti opisuju kao kancerogeni tumor, budući izjava, promatrana u vezi onoga što je on izjavio povezano sa njegovom propovijedi, nije takve prirode niti se može odnositi niti se promovira ili opravdava mržnja protiv homoseksualaca. Način na koji se izrazio ne može biti nikako omalovažavajuće nego što je to opisano u biblijskim tekstovima, ali najviše što se može izvesti iz toga je poruka koju je htio prenijeti publici. On je iznio te izjave u propovijedi pred zajednicom glede teme koja se nalazi u Bibliji. Pitanje je li vjerovanje na osnovu kojeg je izjavio to legitimno ili ne se ne treba uzeti u obzir u procjeni (Odluka Europskog suda za ljudska prava 26. rujna, 1996., u slučaju Manoussakis i drugi protiv Grčke, str. 47).

Pod takvim okolnostima vjerovatno će Europski sud za ljudska prava, nakon istraživanja ograničenja ÅG-ovog prava propovijedati njegove ideje bazirane na Bibliji na kojima se presuda krivnje bazirala, odlučiti da je ograničenje van propocija te da se dogodilo nasilje nad Europskom konvencijom.

Izraz nepoštivanja u takozvanoj agitaciji protiv nacionalne ili etničke grupe se ne može uzeti kao da ima takvo odsječno značenje koje bi stvarno izazvalo sukob između Europske konvencije i Zakona o kažnjavanju (usp. Izvješće odbora 1993/94:KU24 str. 18 ff.). Zasigurno slijedi iz gorenavedenog da prema pripremnom radu namjera je da se izjave tipa koje je javni tužitelj citirao ovdje u raspravnoj izjavi kriminalnog čina moraju shvatiti kao izražavanje nepoštivanja u značenju provizije. Jedan od razloga uključivanja Europske konvencije u Švedski zakon je bio stvoriti odsječnu osnovu direktnog primjenjivanja Konvencije na Švedskim sudovima (vidi Bill 1993/94:117 str. 33). Vrhovni sud je isto tako u nekoliko navrata odlučio da mora biti dozvoljeno zaobići takve izjave glede značenja pravila zakona načinjenog tijekom pripremnog rada zakona ili u slučaju kada zakon to traži prilikom tumačenja Konvencije kao što je to izraženo odlukama Europskog suda za ljudska prava (vidi najskorašnije odluke Švedskog vrhovnog suda NJA 2005 str. 462; usp. ranije zakonske slučajeve uključujući NJA 1988 str. 572, 1991 str. 188, 1992 str. 532 i 2003 str. 414). Ono što je rečeno podrazumijeva da se zakonska odgovornost takozvane agitacije protiv nacionalne ili etničke grupe u ovom slučaju moraju protumačiti ograničenije nego što je to pokazano pripremnim radom, tako da se postigne aplikacija suglasna Konvencijom. Kao što je već rečeno, mora se pretpostaviti da takva aplikacija u suglasnosti sa Konvencijom neće dozvoliti osudu krivnje protiv ÅG-a pod tekućim okolnostima u ovom slučaju.  

Na osnovu svega gorenavedenog, tužba protiv ÅG-a se povlači.


Ako želite pročitati cijeli tekst (na engleskom) pritisni ovdje (veličina dokumenta: 92 k)