Neke uvodne informacije čitateljima koji nisu Šveđani:

Ovu web-stranicu sam otvorio 2006. godine kako bi informirao uglavnom neinformirane sugrađane ovdje u Švedskoj (orginalna švedska verzija ove web-stranice je www.amoso.se). Budući da se naša draga zemlja, koliko je duga i široka, prodala lažima i prevari koje širi švedski homolobi (RFSL). Osjećam se odgovornim upoznati moje sugrađane Šveđane ono što sam doznao istraživanjem kojeg sam obavio. Sada već nekoliko mjeseci kasnije, ova web-stranica (sa primjerima švedske kulture, društva i moralnosti) je prevedena na vaš jezik, zbog sve veće potrebe. 

Jedina svrha moje web-stranic je informirati roditelje i djedove i bake kako spriječiti pojavu homoseksualnosti kod svoje djece kada djeca uđu u pubertet. Ako ste se već odlučili za homoseksualnu orijentaciju, ova web-stranica nije za vas. Molim vas izađite iz ove stranice, kako vas njen sadržaj ne bi uznemirio.  

Svrha nije potaknuti gnjev homoseksualne zajednice ovdje u Švedskoj, ali retrospektivno shvaćam zašto je to postala neželjena posljedica dok sam razotkrivao o čemu se radi u homoseksualnom načinu života. Ipak, svi roditelji – posebno očevi - moraju shvatiti o čemu se radi. Oni moraju napraviti sve što mogu kako bi spriječili razvijanje homoseksualnosti u životima svoje djece. Oni imaju pravo znati. Ova web-stranica razotkriva tri najpropagiranija mita glede homoseksualnosti.

Zato, dani primjeri su uglavnom iz naše zemlje. Ako niste svjesni koliko je perverzan i slavljen postao sodomistični način života u Švedskoj, primjeri vas mogu šokirati. Kao što ćete vidjeti, Švedska je otišla puno dalje od ostatka svijeta u prihvaćanju i izražavanju dobrodošlice napadu homoseksualnosti. Nedavni primjer je bilo suđenje pastoru Åke-u Green-u – pastoru iz Borgholm-a – koji je propovijedao o tome što veli Biblija o homoseksualnosti i drugim seksualnim promiskuitetima i perverzijama. Švedska je jedina zemlja u cijelom svijetu gdje vam nije dozvoljeno reći ništa – bez obzira koje je vaše religiozno uvjerenje – što izražava “nepoštivanje” (Sw. “missaktning”) prema homoseksualcima. Sve civilizirane zemlje naravno imaju zakone kojima zabranjuju poticanje mržnje protiv bilo koje grupe pojedinaca. Ali naša zemlja je otišla toliko daleko te kažnjava bilo koju izjavu koja se smatra “nepoštivanjem” homoseksualaca. Tako je pastor Green bio osuđen na Nižem sudu u Kalmar-u (Sw. “Kalmars Tingsrätt) provesti određeno vrijeme u zatvoru. Zakon je napravljen tako što ima u predvidu i druge grupe isto tako (tj., etničke i religiozne grupe). Ali u realnosti na snazi je samo kako bi štitio interese homoseksualne agende. Na primjer, našu zemlju je danas obuzeo novi val anti-Semitizma (vidi dolje) kao i široko rasprostranjeno nepoštivanje evanđeoskih kršćana, bez pružanja zaštite tim grupama. Ali na snazi je kako bi štitio samo interese homoseksualne zajednice. Na primjer, danas postoji široko rasprostranjeno nepoštivanje kršćana i Židova (uglavnom sa švedskih džamija). Novi zakon ne poduzima ništa glede toga.

Prije nego što je došao na snagu ovaj novi zakon, premijer Göran Persson je jasno dao doznanja 8. studenog, 2002. da pod novim zakonom pastori više neće smjeti izjaviti sa propovijedaonice ili na drugi način izraziti da homoseksualnost nije prirodna (švedski: “onaturligt”). (up.27). Ipak, Biblija to izjavljuje. 

Ovo izgleda nije zabrinulo “Pentekostalnu denominaciju” kada su pozvali premijera kao gosta govornika (up. 28) na svoju godišnju konferenciju u Filadelfiija crkvi u Stockholm-u. Tamo je zastao iza propovijedaonice mjesec dana kasnije (4. prosinca, 2002.). Zvuči suludo, no ispavno ste čuli! Premijeru – koji je prije mjesec dana izjavio da pastori (pod novim zakonom) više neće smjeti propovijedati da je homoseksualnost neprirodna i koji je zapravo kasnije potpisao taj zakon – su izrazili veoma toplu dobrodošlicu na godišnjoj konferenciji Pentekostalne denominacije. Možda činjenica da su premijer (Persson) i pastor Filadelfija crkve u Stockholm-u (Hedin) bliski prijatelji ima veze s tim. 

Slučaj pastora Åke-a Green-a
Kada je novi zakon stupio na snagu – naravno sa zabranom izjavljivanja da je homoseksualnost neprirodna – nije uopće iznenadilo kada je pastor Green bio optužen i osuđen na kaznu zatvora zbog svoje propovijedi (20. lipnja, 2003.) koja je govorila o tome što Biblija kaže o seksualnim devijantnostima. Homolobi je smatrao njegovu propovijed nepoštivajućom. Apelirajući, slučaj pastora Green-a je došao do Vrhovnog suda. Na tom Sudu su proglasili da je istina da je prekršio Švedski zakon te zaslužuje kaznu. Nije tajna da su oni i htjeli osuditi ga na određeno vrijeme služenja kazne u zatvoru. Posebno zato što Vrhovni sud u našoj zemlji je veoma pristran homoseksualcima, čiji član je čak nagovarao na i platio homoseksualne usluge u Stockholm-u (Br. 1) i Vrhovni sud je čak branio takvo ponašanje. Ipak, istovremeno Sud je shvatio da u drugim zemljama u Europi dva principa slobode izražavanja i religijska sloboda oduzimaju pretjeranu zaštitu homoseksualcima da “nisu poštivani”. Znajući veoma dobro da će pastor Green – ako ga osude – predstaviti svoj slučaj Europskom sudu (najvećoj zakonskoj instanci članovima EU-a) nisu se usudili osuditi ga, jer su veoma dobro znali da bi Europski sud oslobodio Green-a. Ova situacija je jasno izražena u njihovom pravorijeku glede slučaja (up. 29).

Komentirajući odluku, predsjedavajući (Johan Munck) je izjavio kako je Švedski vrhovni sud odlučio uzeti u obzir ranije odluke Suda Europske unije u Strasbourg-u, Francuska. On je rekao, "Da je Åke Green bio osuđen zbog širenja mržnje poradi svoje propovijedi, onda bi najvjerovatnije Švedsku ukorio Europski sud". Gospodin Munck je dalje izjavio u svom intervjuu sa Švedkim radiom/TV-om kako nije moguće primjeniti zakon (tj. kriminalizirajući “nepoštivanje”) “kao što je to bilo namjeravano” te se ne slaže sa načinom na koji je zakon napisan i što su zakonodavci (Parlament) time namjeravali. Švedski zakon ne slijedi međunarodne presedane (pravo). U pisanom pravorijeku slučaja, službeno obraćajući se medijima Vrhovni sud se ovako izrazio: "Uzimajući u obzir okolnosti, Vrhovni sud uviđa da će najvjerovatnije Europski sud – da on mora donijeti pravorijek o slučaju – odlučiti da je izvršeno nasilje nad Europskom konvencijom i nad Åke-om Green-om kad bi bio osuđen zbog izjave u svojoj propovijedi".

Sud je zaključio slučaj pismenom izjavom: “Pod takvim okolnostima, vjerovatno je da bi Europski sud za ljudska prava, ispitivajući ograničenje prava AG-u propovijedati ideje na osnovu Biblije zbog čega je proglašen krivim, odlučio da takvo ograničenje nije prikladno te bi izjavio da je to nasilje nad Europskom konvencijom … S obzirom na ono što je do sada rečeno, optužnica protiv ÅG će biti odbačena.”
(Slučaj zatvoren.)

Drugim riječima: U drugim zemljama za razliku od Švedske, homoseksualci ne uživaju posebna prava. Za pun opis svih suđenja i zakonskih analiza slučaja Ake-a Green-a pritisni ovdje. Ovaj pravorijek našeg Vrhovnog suda je dokaz da smo mi jedinstveni u svijetu po tome što Švedska podupiranjem homoseksualne agende zarobljava slobodu izražavanja i religijsku slobodu. Zakon je još uvijek na snazi i silno oružje prigušivanja pastora, koji ne žele prolaziti zakonske traume kroz koje je morao proći pastor Green.
Dio priče je da je osoba, koja je izvorno podigla optužnicu protiv pastora Green-a, sada optužena zbog ozbiljne pronevjere i možda će i sama morati otići u zatvor. 

Uloga RFSL-a
U našoj zemlji danas, homoseksualni lobi (neki ga nazivaju homoseksualnom mafijom) tiranizira stanovništvo putem svoje glavne organizacije RFSL-a. Vođa organizacije, gospodin Sören Andersson, je izrazio svoje mišljenje glede moje web-stranice u jednom intervjuu za novine (Dagen) izjavljujući “Ne mogu razumjeti kako osoba može biti toliko puna mržnje”. Ali gospodin Andersson mora razumjeti da roditelji imaju pravo znati – ako tako žele– kako mogu pomoći svojoj djeci ne razviti homoseksualnost kada dođe pubertet. Gospodin Andresson i njegova organizacija ne mogu spriječiti to pravo roditeljima. Ne čak ni u Švedskoj danas. Barem ne još.

Blistav primjer privilegija RFSL-a u našem društvu danas jest to što im vlast daje ogromnu financijsku podršku kako bi sprovodili svoje aktivnosti, uključujući web-stranicu, koja veliča tipično homoseksulno ponašanje, uključujući informacije o tome kako koristiti nelegalne droge te ima “Analni priručnik” kako prakticirati – barem sa točke gledišta javnog zdravstva – veoma opasno ponašanje. Nije ni čudno da su većini ljudi te stranice odvratne.

Ipak, pokušajte zamislite jednu mladu osobu koja ima problema sa spolnim identitetom, koja potpada pod propagandu RFSL-a, koja je dio njegovog školskog programa. On dođe kući, posjeti RFSL-ovu web-stranicu i nađe ovaj materijal – plaćen novcem onih koji plaćaju porez – koji je (iako mnogima odvratan) veoma pornografski mladiću koji je i onako zbunjen glede njegovog seksualnog identiteta. To uopće nije upitno: ranjivi dječaci koji nemaju očeve su oni koji su izloženi najvećem riziku na ovakvu prljavu propagandu. Koliko zli mogu postati osoba i organizacija? I zašto se mi kao građani slažemo sa svim onim što nam se događa u zemlji?  

Nevoljkost većine Šveđana suprotstaviti se zlu
Jednostavno se morate pitati: “kako se ovo uopće moglo dogoditi?” Netko je jednom rekao da će zli ljudi jednostavno zavladati dobrima, jer dobri neće napraviti ništa. U svojoj knjizi “U obranu braka” (švedski: “Försvara Äktenskapet”) Olof Djurfeldt diskutira kako naša zemlja pada u kaljužu nemorala. U jednom poglavlju nazvanom “Osjećaji ne smiju zamijeniti argumente” (stranica 117) Djurfeldt intervjuira Stefan-a Gustavsson-a, tajnika Švedske evanđeoske alijanse (Sw.: Svenska Evangeliska Alliansen). Gustavsson pita sljedeće pitanje: “Je li vi kažete da je danas nekome teško reći: ‘Volim te kao osobu, ali ne i ono što radiš’.” Gustavsson odgovara iz svoje kršćanske perspektive: “Da, sve je teže i teže potaknuti jedan drugoga riječima: ‘Mislim da ono što radiš je pogrešno’. Nama Šveđanima je posebno teško ovo reći, jer uvijek tražimo zajednički teren. Često doživljavamo kritiku kao kompletnu osudu osobe. Ali moramo biti u stanju prihvatiti jedni druge kao ljude – koristeći biblijsku osnovu – da je svatko vrijedan, jer je stvoren na sliku Božju, a u isto vrijeme jasno izraziti koji način života je dobar i zdrav.”  

To je upravo to. Mi Šveđani se toliko bojimo zastati iza onoga što vjerujemo i toliko smo spremni izgladiti stvari sa svakim. Postoji jedna poznata izreka među Šveđanima: "Bättre fly än illa fäkta" (Bolje je pobjeći nego uspustiti se u svađu) koja predstavlja ovu crtu našeg urođenog karaktera. U poznatoj pjesmi švedskog pjesnika J. L. Runeberg-a, majka poučava svog sina (Munther-a) koji se sprema otići u vojsku "bättre fly än illa fäkta". Upravo je ova crta naše nacionalne duše omogućila cunamiju sodomije preplaviti našu lijepu zemlju u zadnjih nekoliko desetljeća i osnovati homomafiju kao ogromnu silu u našem društvu. Postoji “Fond nasljedstva” ("Arvsfonden") iz kojeg se financira glavni pobjednik homolobija (RFSL). 

[Ova crta nacionalnog karaktera naše duše je odigrala važnu ulogu u povijesti naše zemlje. Na primjer, to je bio razlog zašto je Švedska 1941. godine – kada je Naci Njemačka zatražila pomoć prilikom okupacije Norveške – spremno poslušala (vidi up. 30; “Zašto Njemačka nije napala Švedsku u Drugom svjetskom ratu?”) i zašto smo mi “arijevska” rasa i dalje pomagali Hitlerovoj vojsci kopajući teške metale iz naših rudnika u Gällivare-u u sjevernoj Švedskoj te ih prevozili preko luke u Narvik, Norveška. Sve se ovo događalo dok je ostatak Europe krvario pod Hitlerovom željeznom rukom.

Ali kasnije tokom rata, kada je već bilo jasno da će Hitler biti poražen, promjenili smo poziciju i dozvolili Saveznicima prinudnio prizemljiti vojne zrakoplove u južnoj Švedskoj na svom putu nazad u Englesku, nakon bombardiranja Njemačke. Još jedan razlog našeg povezivanja sa Njemačkom u okupiranju Norveške možda je bio taj što je veliki broj časnika naših vojnih sila bio antisemitistički nastrojen. Onda nakon rata, u školi su djeca učila (ja sam isto tako jedan od njih) da nas je naša ”doktrina neutralnosti” spasila od užasa rata. Koja neutralnost?

Usput: Antisemitizam se danas pojavljuje u švedskim džamijama. Izgleda da Židovima, koji su preostali, nije dana ista zaštita protiv “nepoštivanja” kao što je dana homoseksualcima. Izgleda da čak i vlada postaje anti-izraelska pro-muslimanska. Na primjer, vlada je u travnju 2006 odjednom prekinula udruženu vježbu zrakoplovnih snaga u Italiji (up. 31) sa drugim zemljama, kada su shvatili da će Izrael biti jedan od sudionika. Istog mjeseca vođe terorističke organizacije Hamas su bile pozvane u našu zemlju (up. 32). Ne od vlade per se, već od strane anti-izraelskih grupa u Švedskoj. Možda ćemo biti svjedoci spletkama muslimana u očekivanju da Švedska jednog dana postane zemlja sa muslimanskom većinom.]

Ali kao što je to često i slučaj, postoje uvijek ljudi u našoj zemlji koji se odvaže zastati protiv sveopćeg trenda prihvaćanja homoseksualnosti u našem društvu. Jedan već spomenuti primjer je slučaj pastora Åke-a Green-a. Drugi primjer je Jeruzalemska evanđeoska crkva. Ova zajednica se uglavnom sastoji od imigranata iz Etiopije. Na njihovoj web-stranici http://www.j-e-c.org/faceliftup2/main_Swe.html postoji tekst “Manifestacija slobode govora i podrške pastoru Åke-u Green-u”. Također su sudjelovali u velikom broju demonstacija kao podrška pastoru Green-u, povezano sa njegovim apeliranjem Apelacionom sudu.  

Švedska homomafija i primjeri njihovog djelovanja
Još jedan hrabri Šveđanin se usudio napraviti web-stranicu koja razotkriva homoseksualni način života. Slično web-stranici koju čitate sada. Ipak, vlasnik domene je morao zatvoriti svoju stranicu kada je homolobi uznemiravao njega i njegove poslovne partnere i klijente. Zbog tradicionalnog mafijaškog stila, njegovi klijenti više nisu htjeli (ili ćemo reći usudili se) poslovati s njima zbog ovih navreda od strane homomafije. Nije ni čudo da niti jedan muškarac ili žena koji napreduju u svojoj karijeri ne žele izraziti svoje mišljenje. U članku za Svijet danas (Sw.: “Världen idag”) 29. svibnja, 2006. piše (izvadak):

Telefonski razgovor koji se odvio u 1 ujutro prijavljen je policiji. ‘Ti i tvoja obitelj ćete imati problema … tvojim klijentima će biti rečeno tko si ti … Mi znamo tko si ti … svi će te mrziti …. Biti će ti teško kada te razotkrijemo’ navodno je rekla druga osoba prema izvješću policije. ‘Policija je zaključila slučaj zbog nedostatka dokaza’, uzdahnuo je.

Čovjek se nije mogao dovoljno načuditi kada je ispred svoje kuće jednoga dana vidio nepoznat auto. Kroz otvoren prozor, netko je fotografirao mobitelom njegovu kuću. ‘Shvatio sam da fotografira kuću te sam odmah istrčao i uspio sam vidjeti registracijske tablice plave Toyote. Nazvao sam ured registracije auta i doznao da auto pripada ženi poznatog homo aktiviste i prijašnjeg KD političara’, rekao je.

Slika njegove kuće i oznaka ulice su se ubrzo pojavile na web-stranici tog političara. Iste slike su se ubrzo pojavile na stranici čovjeka koji je TT-novinar. [TT je ime grane Švedskog radija. Na njegovoj web-stranici postavili su detaljne informacije o lokaciji, ime čovjeka, njegove žene, plus link do njegove fotografije.

‘Pitao sam se hoće li netko čekati u zasjedi ispred moje kuće kada mi djeca budu išla u školu ili će špijunirati što god radio. Ovo je uznemiravanje potpuno progonstvo’, rekao je, posebno uznemiren djelovanjem TT-novinara. ‘To je posebno ozbiljna stvar kada novinar, koji bi trebao biti osoba od povjerenja, u svoje slobodno vrijeme uznemiruje mene i moju obitelj’.

Ovaj poslovni čovjek zaključuje da je nekritični stav mass medija prema homo agendi razlog zašto bi se ovo moglo dogoditi. ‘Oni uvijek “prošeću crvenim tepihom” i mediji ih nikada ne obrade kritički. Oni koji me uznemiravaju znaju da to mogu raditi nesmetano’. Među drugima koji su bili u vezi sa ovim poslovnim čovjekom je bio i svećenik, koji je izjavio: ‘ovo nije dobro za njegov posao’.

Ta web-stranica koja je govorila o važnim činjenicama homoseksualnog načina života je bila zatvorena prošle jeseni. Ljudi koji su podržavali ovu kampanju mržnje su postigli ono što su htjeli.

Na ovom primjeru se vidi zašto se mi Šveđani na veliko i na široko bojimo suprotstaviti zlim silama homoseksualnosti. Unatoč činjenici da uništava zdrav i prirodan način života mnoge djece i mladih ljudi. Tko je među nama spreman riskirati svoj posao, profesionalnu karijeru i položaj u društvu? Da ne spominjemo fizičku sigurnost žene i djece. Puno je lakše ignorirati cijelu stvar. Čak i pastori često žele biti prihvaćeni od što je moguće većeg broja ljudi.

Za usporedbu sa poslovnim čovjekom, koji je izgubio uspješan posao, gnjev koji ja podnosim je relativno manji, iako smo moja obitelj i ja primali prijetnje po naše živote s vremena na vrijeme. Tokom našeg putovanja Švedskom 2006. godine, kada smo predstavili ovu web-stranicom, homomafija nas je uznemiravala nekoliko puta te smo morali nositi zaštitna odjela. Čak smo nekoliko sredbi morali i otkazati. Više o ovome možete čitati pod naslovom “Homomafija” na vodoravnom menu-u. Glede ovih napada i stalnih prijetnji primio sam jedan interesantni e-mail od jednog zabrinutog čovjeka. (Ime pošiljatelja izostavljeno).

(???? piše):
“Posjetio sam vašu web-stranicu preko AFA-e. Pomalo podržavam AFA-u jer se suprotstavljaju neo-nacistima. Ali izgleda koriste nasilje za druge stvari isto tako. Bilo me je sram kad sam pročitao što su vam napravili. Pomislio sam: Zašto ne unište prozore na džamijama u našoj zemlji? Ni muslimani baš nisu nešto prijateljski raspoloženi … smrtna kazna u muslimanskim zemljama. Pročitat ću do kraja vašu web-stranicu. Možda mogu nekako doprinijeti. Javit ću vam se. S poštovanjem, (potpisan ???)”

Ovom posjetitelju želim odgovoriti: Afa i ostale slične neparlamentarne grupe (po cijelom svijetu) su se odrekle demokratskih principa. Igraju samo po svojim pravilima. To su dječaci i muškarci koji su samo željni moći bez liderskih sposobnosti i često bez i malo “soli”. Umišljaju si da imaju vlast time što teroriziraju druge. Obično koriste nazive neo-nacist, afa itd., ali sve su to isti tipovi ljudi. Dodao bih da je predsjednik RFSL-a, Sören Andersson, rekao o meni u svojoj izjavi za Dagen (dnvne novine) da "je užasno to što osoba ima toliko mržnje u sebi ". Ali je isto tako izjavio da se RFSL distancira od bilo kakvih napada protiv nas (što je hvalevrijedno), iako može “razumijeti djelovanja”; izjava koja očito oslabljuje njegovo odbacivanje nasilja te može poslužiti opravdavanju ljudi kao što su afa u izvršavanju terirističkih djelovanja. Kako bi sačuvali našu kršljivu demokraciju i iskorijenili homomafiju, važno je da ljudi na svim vodećim pozicijama zauzmu čvrst stav protiv huškanja, nasilja i omalovažavanja. Naravno, ni jedna organizacija ne može utjecati na djelovanja svih svojih članova u svo vrijeme. Ali na određene događaje mogu utjecati. Na primjer, shvatljivo je da je RFSL imala utjecaja na Festival homoseksualaca u Stockholm-u. Kako je onda moguće da su dozvolili događaj ekstravagantnosti tokom festivala, gdje su posjetioci igrali pikado sa slikama Ulf-a Ekman-a, Alf-a Svensson-a i Pape? Ako to nije huškanje, što je to onda? Papa ima stalno oko sebe tjelohranitelje, ali kako su se osjećala druga dva gospodina?

Još jedna stvar glede reakcije homolobija na ovu web-stranicu. Mislim da puno toga ima veze sa onim što se smatra “tipičnim” ili “prosječnim” među homoseksualcima. Na primjer uzmimo u obzir široko rasprostranjenu praksu analnog seksa među muškarcima. “Samo” 2/3 svih homoseksualaca to rade. To je još uvijek većina i razlog zašto RFSL ima “analni priručnik” kao glavnu stvar na svojoj web-stranici. Web-stranica ne samo da objašnjava kako prakticirati analni seks, već objašnjava nekoliko drugih praksi kao što su “čmarolizanje” i “seksanje šakom”. Među onim (1/3) homoseksualcima koji još ne prakticiraju analni seks – koji je možda nekima i odbivan – razumljivo postoji negodovanje nad činjenicom da bi drugi ljudi mogli pogrešno pretpostaviti da i oni prakticiraju takve stvari. Ipak, glede prezentacije na ovoj web-stranici, bilo bi veoma nefer prema roditeljima da nisam objasnio prakse u koje se upušta većina homoseksualaca. Vjerujem kad bi roditelji stvarno shvatili visoki rizik homoseksualnog ponašanja, bili bi potaknutiji pomoći svojim sinovima razviti svoju muškost. Slična situacija, pa čak i nešto učestalija, je sa pedofilijom među homoseksualcima. Postoje jaki dokazi da će homoseksualac postati pedofil prije nego li heteroseksualac. Ali prosječni homoseksualac nije pedofil. Ni iz daleka. Većina ih se vjerovatno zgraža nad pedofilijom. Znači, biti dijelom grupe (homoseksualaca) koja ima viši “čimbenik rizika” pedofilije im je (veoma razumljivo) odbivno. Unatoč tome i o toj stvari se mora razgovarati iz istog razloga. Ne bi napravili uslugu roditeljima, kada bi to prikrili i kada ne bi o tome govorili.

Kako možete spriječiti isti napad sodomije da ne dođe u vašu zemlju

Glavna svrha ove web-stanice je informirati roditelje i djedove i bake kako spriječiti homoseksualni razvoj kod svoje djece. Ali dok čitate o prljavom razvoju u našoj zemlji kako je homolobi dostigao privilegirani status, možda se pitate: “što mogu napraviti kako bi spriječio sličan razvoj u mojoj zemlji?” Mogu vam predložiti dvije stvari:
1. Koliko što više možete raširite informaciju o ovome ljudima u vašoj zajednici i u vašoj zemlji. Ima jako puno dobrih web-stranica na Internet-u koje se bave ovom temom. Za moju web-stranice ne prihvaćam nikakve donacije (iako su mi neki ponudili). Umjesto toga, ako imate sredstva, možete raširiti informaciju oglašavanjem u vašim lokalnim novinama i na sve druge načine koji vam padnu na pamet.
2. Bojkotirajte švedske proizvode. Posebno onih kompanija (npr. Scandinavian Airlines System, SAS) koje su glavni sponzori neslavne godišnje ekstravaganze u Stockholm-u poznate kao "The Pride Festival (Festival homoseksualaca)".